Na skupu je učestvovalo oko 50 učesnika, mahom iz evropskih zemalja, ali je bilo i predstavnika iz drugih krajeva sveta (Indija, Kina, Južnoafrička Republika, Malezija…) pa se može reći da je skup imao internacionalni karakter. Nakon svog uvodnog govora, Dejvid Minter (predsednik Evropske Mikološke Asocijacije) predložio je da se svi učesnici ukratko predstave, što mi se posebno dopalo jer smo već na samom početku skupa dobili osnovne informacije o učesnicima i saznali ko se čime bavi i sa kim bi bilo dobro upoznati se i ostvariti kontakt.
Prvi dan konferencije bio je namenjen samo za usmena izlaganja u kojima su učesnici predstavljali šta je u njihovim državama do sada urađeno za zaštitu gljiva, crvene liste gljiva, baze podataka, načine prikupljanja informacija, projekte zaštite prirode i slično. Nakon iscrpnih predavanja i diskusije, organizovano je malo neformalno druženje uz degustaciju makedonskih vina.
Drugog dana, Anders Dahlberg nam je predstavio projekat formiranja globalne crvene liste gljiva (The Global Fungal Red List Initiative) nakon čega je održao radionicu sa istom temom. Osnovni ciljevi radionice bili su da utvrdimo zašto i kako formirati crvene liste gljiva, koje informacije su važne, koje su dobre metode prikupljanja podataka, kako se rade evaluacije vrsta, ali smo se kroz diskusiju dotakli i mnogih drugih tema. Istog dana posle podne organizovana je poster sesija gde smo Bojan Šeguljev i ja predstavljali naš poster sa naslovom “Contribution to knowledge of the distribution of Battarrea phalloides in the Republic of Serbia”. Poster je privukao pažnju mnogih učesnika koji su nam prilazili, postavljali pitanja ili davali komentare. Iako je Battarrea phalloides predložena da se uvrsti u Globalnu Crvenu Listu gljiva, nakon razgovora sa nekoliko učesnika skupa postavlja se pitanje da li zaista zaslužuje taj status. Iako je retka, ona ima globalno rasprostranjenje, a čak je primećeno da u pojedinim delovima sveta (Rusija) plodonosi masovno. U svakom slučaju, neophodno je još podataka da bi se realnije procenio status ove vrste. Nakon prezentacije postera, održan je sastanak Evropskog Saveta za Konzervaciju Gljiva (European Council for Conservation of Fungi) kojem smo prisustvovali.
Trećeg dana smo odslušali još nekoliko usmenih izlaganja, a posle podne je nastavljena radionica koju smo započeli prethodnog dana. Predveče smo imali organizovan obilazak najvažnijih kulturnih znamenitosti Ohrida, nakon čega je sledila gala večera uz kulturno-umetnički program.
Četvrtom i poslednjem danu skupa smo se Bojan i ja najviše radovali jer je bio planiran odlazak u Nacionalni Park Pelister gde smo trebali da vidimo šume molike (Pinus peuce) i sakupimo gljive za malu izložbu gljiva to veče. Nakon skoro dva sata vožnje autobusom stigli smo na odredište, ali nažalost imali smo samo sat i po vremena za šetnju u tim prelepim šumama. Vreme je bilo idealno i potpuno smo iskoristili to malo vremena što smo imali za obilazak. Gljiva je bilo iznenađujuće malo, ali smo ipak imali nekoliko zanimljivih nalaza. Ono što me je malo iznenadilo je da naše kolege makedonci svako plodno telo gljive koje nađu uvijaju u aluminijumsku foliju da bi, kako kažu, ostalo lepo i sveže. Gljive možda zaista ostanu u lepšem stanju, ali potrošiti par rolni aluminijumske folije svaki put kada se ide na teren nije baš zaštitarski i “eco-friendly” za mene. Posle podne, odlušali smo još nekoliko zanimljivih predavanja nakon kojih je Dejvid Minter zvanično zatvorio skup i obavestio nas da će sledeća konferencija o zaštiti gljiva biti u Poljskoj 2019. godine. Bojan i ja smo se složili da bi smo svakako trebalo ponovo da učestvujemo i nadamo se da ćemo imati zanimljive rezultate za prezentovanje.
Konferencije ove vrste su veoma važne, pre svega radi uspostavljanja kontakata sa mikolozima koji se bave istim ili sličnim stvarima. Ovakvi skupovi daju mogućnost da se čuju nove stvari i prodiskutuju teme sa autorima poznatih radova iz oblasti mikologije. Želim da naglasim da iako su većina učesnika na ovom skupu bili naučnici sa instituta i fakulteta, bilo je i drugih profila ljudi koji su na neki način uključeni u zaštitu gljiva i prirode. U te ljude smatram i gljivare “amatere” za koje je svakako bilo mesta na ovoj konferenciji i koji su svojim znanjem i iskustvom doprineli diskusiji o najvažnijim pitanjima o kojima je bilo reč na ovom skupu.
Eleonora Bošković