Preveo i priredio: Momčilo Daljev
Izvori: Else C. Vellinga i Dick Sieger
Tekst preuzet sa sledećih internet stranica:
https://nature.berkeley.edu/brunslab/ev/CHLOROPHYLLUM.pdf
http://www.svims.ca/council/Chloro.htm
Poslednjih godina, svet gljiva je postao izuzetno dinamičan i za mnoge pomalo konfuzan. Gljive su, naime, ostale iste ali su im se nazivi promenili. A nazivi se menjaju toliko brzo da pošalica koja govori o gljivaru koji je ujutro znao ime neke gljive, ali uveče baš i nije bio sasvim siguran da je ono ostalo neizmenjeno, i nije tako daleka od istine.
Jednu od tih izmena je pretrpela svima nama dobro znana kuštrava sunčanica – Macrolepiota rhacodes.
Dugo godina se rod srodan rodu Macrolepiota, a to je Chlorophyllum, sastojao od samo jedne gljive – Chlorophyllum molybdites (otrovne američke sunčanice) i to je tako ostalo sve dok nije primećeno da su mnoge druge gljive koje su „gurane“ u Macrolepiote, u stvari srodnije C. molybdites nego M. proceri.
U velikom raspremanju koje je usledilo, Macrolepiota rhacodes nije samo promenila svoj rod, u kojem se dotada nalazila, nego je izgubila i svoj osnovni identitet, tako što su od jedne gljive nastale čak tri nove: Chlorophyllum rhacodes, Chlorophyllum brunneum i Chlorophyllum olivieri.
Problematika koja je usledila za nas gljivare se sastojala u tome da je te tri gljive međusobno izuzetno teško razlikovati. Sa beračke tačke gledišta, problema nije bilo. Kako god naučnici tu gljivu zvali, ona ipak ostaje Kuštrava sunčanica – jestiva gljiva koja može kod nekih osoba izazvati probavne smetnje.
Ali, za onog ko želi da zna malo više od toga, problem ipak ostaje.
Kako na srpskom jeziku nema literature koja bi determinatore upućivala na šta da obrate pažnju prilikom određivanja tačne vrste kuštravke koja im se nalazi u rukama, članovi Gljivarskog društva Novi Sad su se odlučili za prevod teksta holandsko-američke naučnice Else Velinge, koja je trenutno vodeći svetski stručnjak za lepiotidne gljive i verovatno glavni “krivac” za celu ovu zbrku.
Članovi Gljivarskog društva Novi Sad se nadaju da će ovaj prevod pomoći budućoj preciznoj determinaciji ove tri vrste iz roda Chlorophyllum.
***
Chlorophyllum Massee je rod u familiji Agaricaceae, u koju, pored drugih, spadaju i gljive iz rodova Agaricus, Macrolepiota i Lepiota.
Vrste iz roda Chlorophyllum su krupne, mesnate gljive sledećih karakteristika: šešir sa krupnim, pljosnatim, smeđim ili bledim ljuspama, drška bez krpica ili drugih ostataka, sa prstenom, spore bezbojne ili zelene, listići odvojeni od drške.
Prvobitno se rod sastojao samo od vrsta sa zelenim sporama, kao što je otrovna Chl. molybdites. U skorije vreme je utvrđeno da su neke vrste koje su svrstavane u rod Macrolepiota, poput M. rachodes, bliskije gljivi Chl. molybdites nego gljivi M. procera, pa su premeštene u rod Chlorophyllum.
Do zaključka se došlo molekularnim ispitivanjima (DNK analizom) i sličnostima u morfologiji. Još jedna pridošlica u rodu je Endoptychum agaricoides, koji je veoma blizak Chl. molybdites; do čega se takođe došlo ispitivanjem DNA sekvenci.
Vrste iz roda Chlorophyllum su široko rasprostranjene, i često rastu u urbanim i ruderalnim staništima (krčevine, spaljeno zemljište, klizišta i slično).
• Endoptychum agaricoides (Chlorophyllum agaricoides) raste na suvim terenima, poput stepa, od Kine do Severne Amerike, dužom Evrope; smatra se jestivom, ali su zabeleženi slučajevi loših reakcija na konzumaciju dotične gljive kod ljudi, konja i pasa.
• Chlorophyllum rachodes i Chl. brunneum su veoma raširene gljive. Prva je zastupljena u Evropi i S. Americi dok se druga prostire sve do Australije. Obe vrste se koriste u ishrani, ali kod nekih ljudi mogu da izazovu tegobe.
Izvori: Else C. Vellinga i Dick Sieger
Tekst preuzet sa sledećih internet stranica:
https://nature.berkeley.edu/brunslab/ev/CHLOROPHYLLUM.pdf
http://www.svims.ca/council/Chloro.htm
Poslednjih godina, svet gljiva je postao izuzetno dinamičan i za mnoge pomalo konfuzan. Gljive su, naime, ostale iste ali su im se nazivi promenili. A nazivi se menjaju toliko brzo da pošalica koja govori o gljivaru koji je ujutro znao ime neke gljive, ali uveče baš i nije bio sasvim siguran da je ono ostalo neizmenjeno, i nije tako daleka od istine.
Jednu od tih izmena je pretrpela svima nama dobro znana kuštrava sunčanica – Macrolepiota rhacodes.
Dugo godina se rod srodan rodu Macrolepiota, a to je Chlorophyllum, sastojao od samo jedne gljive – Chlorophyllum molybdites (otrovne američke sunčanice) i to je tako ostalo sve dok nije primećeno da su mnoge druge gljive koje su „gurane“ u Macrolepiote, u stvari srodnije C. molybdites nego M. proceri.
U velikom raspremanju koje je usledilo, Macrolepiota rhacodes nije samo promenila svoj rod, u kojem se dotada nalazila, nego je izgubila i svoj osnovni identitet, tako što su od jedne gljive nastale čak tri nove: Chlorophyllum rhacodes, Chlorophyllum brunneum i Chlorophyllum olivieri.
Problematika koja je usledila za nas gljivare se sastojala u tome da je te tri gljive međusobno izuzetno teško razlikovati. Sa beračke tačke gledišta, problema nije bilo. Kako god naučnici tu gljivu zvali, ona ipak ostaje Kuštrava sunčanica – jestiva gljiva koja može kod nekih osoba izazvati probavne smetnje.
Ali, za onog ko želi da zna malo više od toga, problem ipak ostaje.
Kako na srpskom jeziku nema literature koja bi determinatore upućivala na šta da obrate pažnju prilikom određivanja tačne vrste kuštravke koja im se nalazi u rukama, članovi Gljivarskog društva Novi Sad su se odlučili za prevod teksta holandsko-američke naučnice Else Velinge, koja je trenutno vodeći svetski stručnjak za lepiotidne gljive i verovatno glavni “krivac” za celu ovu zbrku.
Članovi Gljivarskog društva Novi Sad se nadaju da će ovaj prevod pomoći budućoj preciznoj determinaciji ove tri vrste iz roda Chlorophyllum.
***
Chlorophyllum Massee je rod u familiji Agaricaceae, u koju, pored drugih, spadaju i gljive iz rodova Agaricus, Macrolepiota i Lepiota.
Vrste iz roda Chlorophyllum su krupne, mesnate gljive sledećih karakteristika: šešir sa krupnim, pljosnatim, smeđim ili bledim ljuspama, drška bez krpica ili drugih ostataka, sa prstenom, spore bezbojne ili zelene, listići odvojeni od drške.
Prvobitno se rod sastojao samo od vrsta sa zelenim sporama, kao što je otrovna Chl. molybdites. U skorije vreme je utvrđeno da su neke vrste koje su svrstavane u rod Macrolepiota, poput M. rachodes, bliskije gljivi Chl. molybdites nego gljivi M. procera, pa su premeštene u rod Chlorophyllum.
Do zaključka se došlo molekularnim ispitivanjima (DNK analizom) i sličnostima u morfologiji. Još jedna pridošlica u rodu je Endoptychum agaricoides, koji je veoma blizak Chl. molybdites; do čega se takođe došlo ispitivanjem DNA sekvenci.
Vrste iz roda Chlorophyllum su široko rasprostranjene, i često rastu u urbanim i ruderalnim staništima (krčevine, spaljeno zemljište, klizišta i slično).
• Endoptychum agaricoides (Chlorophyllum agaricoides) raste na suvim terenima, poput stepa, od Kine do Severne Amerike, dužom Evrope; smatra se jestivom, ali su zabeleženi slučajevi loših reakcija na konzumaciju dotične gljive kod ljudi, konja i pasa.
• Chlorophyllum rachodes i Chl. brunneum su veoma raširene gljive. Prva je zastupljena u Evropi i S. Americi dok se druga prostire sve do Australije. Obe vrste se koriste u ishrani, ali kod nekih ljudi mogu da izazovu tegobe.