Osnovna zamisao mini hidroelektrane je da stvara električnu energiju koristeći se prirodnim snagom planinskih rečica. Na papiru zvuči bezazleno ali sprovedeno u praksi predstavlja pravi ekocid nad prirodnim svetom. Zašto je tako? Prosto, snaga planinske reke se iskorišćava tako što se sprovede u cev u dužini od više kilometara dok sav živi svet koji od te reke zavisi ima mračnu sudbinu da u tišini izumre.
Da nam reke ne bi u tišini izumrle, a sa njima i mi, pojedinci svesni sveta oko sebe i razna ekološka društva i organizacije su se okupili u Beogradu i digli glas u ime naših reka koje ne mogu same da se brane.
Organizacijama poput ORSPa, Mlava Nije Sama i svih onih koji su direktno ugroženi izgradnjom MHE na njihovom području su se pridružila i druga ekološko-planinarska društva ali i mi, gljivari.
Bilo nas je iz sva četiri kutka Srbije: Novog Sada, Beograda, Petrovca na Mlavi, Požarevca, Niša, Kladova i Kraljeva. Ujedinjeni u zajedničkom trudu da ne dozvolimo tihu smrt naše zemlje.
Ovaj rat će trajati dugo, neprijatelj je surov i neumoljiv. Ne zna za čast i poštenje, preci i potomci njima ništa ne znače. Kao stoglava hidra, Skila i Haribda koja guta sve a sada je Ala zinula da u svoje, uvek gladno ždrelo, saspe naše reke.
Rat će trajati dugo, nema fronta. Bojište je tamo gde voda slobodno teče. Na Mlavi, Lopatnici, Rakiti ali i tamo gde su reke u lance stavljene. Na Studenici, Samokovki, Jošanici,...
Kako god se stvari budu razvijale u budućnosti mi, gljivari, nećemo odustati i pružićemo svu moguću podršku borcima za zaštitu reka Srbije.
Vidimo se ponovo. Ovo je, nažalost, daleko od poslednjeg protesta koji ćemo morati organizovati ali pobediti moramo jer alternativa i nije baš prihvatljiva.
Momčilo
GDNS