Okupljanje ispred doma počelo je prigodnim koktelom, na kome su služena pića i zakuske naših članova spravljeni sa gljivama, uglavnom rakije sa hrastovom sjajnicom i lisičarkama, voćni kokteli, vina od kupine i višanja, domaći sokovi, pite, kanapei i druge ukusne đakonije. Uz čašicu i zalogaj sa ukusom gljiva, navirala su sećanja sa gljivarskih akcija na Fruškoj gori, Kopaoniku, Petrovcu na Mlavi, Krupnju, Banji Koviljači, Kragujevcu, Valjevu, Kraljevu i mnogih drugih.
Gljivarski ručak – pasulj bez gljiva, ali sa kolenicama, slaninicom i kobasicama, dao je snagu za nastavak druženja. Preukusni kolači naših gljivarki dodali su i novu energiju.
Svakako najzanimljiviji deo programa bila je Gljivarska tombola. Svaki učesnik doneo je poklon tombolu, većinom sopstvene proizvodnje, razne proizvode od gljiva, rakija, vino, slatko, ajvar, med, knjige, slike, skulpture, lutke, ukrasne vaze i još štošta. Već na izložbenom stolu videlo se da su se svi trudili da lepim poklonom u koje su utkali mnogo truda, umeća i ljubavi, obraduju svoje kolege, gljivarke i gljivare, na prvom ovogodišnjem susretu. Svi učesnici ovog drženja za nezaborav bili su istovremeno i darodavci i dobitnici. Svako je iz Đoletovog šešira izvukao ime dobitnice ili dobitnika tombole kome je lično uručio poklon.
Bila je to i prilika da predsednik Društva, Momčilo Daljev uruči sertifikate počasnih članova Đorđu Vojnoviću i Milivoju Panzaloviću.
Tokom druženja slušala se evergrin muzika za koju su se pobrinuli Mila i Steva. I ako je ovo bila muzika mladosti one seniorske polovine učesnika, rado su je prihvatili i oni mlađi. Lepo je bilo videti kako za istim stolom na druženju sede baka i unuka, obe gljivarke. Slatka moja, baš smo se ispričali i gljivarke i gljivari.
Fotografije učesnika koje odišu raspoloženjem i iskrenim prijateljstvom i panorama Novog Sada sa Popovice, ostaće za trajnu uspomenu onima koji su imali privilegiju ovog druženja.
Žurka je završena na vrhuncu raspoloženja učesnika. To je sigurno kod svih ostavilo osećaj i potrebu da se ista manifestacija održi i dogodine i nadamo se postane tradicionalna.
Tekst: Dobrivoje Antonić,
Fotografije: Stevan Baluban