Momčilo Daljev, GD Novi Sad
Iz trećeg pokušaja, nakon što smo dva puta bili osujećeni upornom zimom i pre svega kišom, smo uspeli da napravimo izlet do Deliblatske peščare to jest do Zagajičkih brda. Bila je to prava pravcata invazija tridesetak gljivara u 9 automobila. Šušaru smo forsirali iz dva pravca, Novog Sada i Beograda pa se, u safari stilu, probili kroz makiju sve do prilaza brdima. Dalje se moralo peške i na kraju su se čarobna brda otvorila pred našim očima. Otvorila je prava reč jer, koliko god velelepno izgledala ta pobrđa, zapanjujuće su skrivena i potrebna je doza sreće i poznavanja terena da bi se pogodila prava staza. Skrivena staza I napokon brda Nestvarno iskustvo predstavlja hodanje ovom relikvijom, zaostalom od Panonskog mora. Nekada su to bile peščane dine a sada obrasle travom koja ih je fiksirala. Rastinje je tipično stepsko sa ponekim šumarcima koji su sađeni kako bi se upasivio uticaj vetra. Prema biolozima, ekosistem Zagajičkih brda predstavlja reliktni prikaz kako je izgledala Panonska nizija pre nego što se uticaj čoveka po njoj raširio. Rigidno, surovo stepsko područje sa svojim specifičnim biljnim i životinjskim svetom. Uživali smo u borbama balegara oko najsočnijeg komada balege, videli smo božure i brda izrešetana jamama slepih kučića, prelepe poljske eje, pčelarice, šumske žabe i raznorazne gmizavce i insekte. Nešto flore i faune Bilo je i gljiva. Ne koliko smo se nadali, ipak je prekasno za smrčke. Tačno nas je ono odlaganje koštalo nađosmo nešto sasušenih stepskih smrčaka i drugih gljiva. Nešto mikofaune Pauzu smo napravili kod obeliska koji je podignut za vreme vladavine Austro Ugarske i služio je kao osnov za geodetski premer. Ekipa Steva brdom, brdom a gljivari dolom Uživancija Nakon šetnje brdima odlučismo da posetimo ješ jedan banatski breg, kad nam je već bila toliko blizu odvezli smo se do Vršačke kule i ostali zadivljeni jednim od najlepših vidikovaca ikada. Pogled koji se pruža sa ovog srednjovekovnog zaveštanja Đurđa Brankovića prosto oduzima dah. Panonija na dlanu. Foto aparat to ne može da zabeleži. A za kraj ispunjenog dana, poseta čardi u Titelu i druženje za večerom. Piće, riblja čorba, šaran, smuđ i som. Sve po redu. Zaslužismo. Vidimo se u nekoj novoj avanturi,
Momčilo Daljev, GD Novi Sad
3 Comments
Subotu smo proveli tako što smo pružili podršku borcima za ekologiju na Velikom ekološkom protestu u Beogradu. Šta nam onda ostaje za nedelju, leškarenje uz televizor sigurno ne. Odlučili smo se za odlazak do Vile Ravne, jednom od zaboravljenih bisera Fruške gore. Vilu Ravne je, krajem XIX veka sagradila plemićka porodica Odekalski iz Iloka i služila im je kao lovačka vila. Ako imate sreće da čuvar, koji čuva kompleks, bude raspoložen i razveže jezik, možete saznati dosta detalja o tome kako su Grabovčani imali obavezu da čiste lovačke staze od grančica i lišća kako bi lovci mogli da se nečujno kreću, kako su kočije sa hranom jurile drumom od Iloka da bi lovci dobili vruć obrok, kako su, duvanjem u rog, pokretani lovovi i kako su trube odavale počast ubijenim životinjama. Saznaćete kako je vila izgubljena na kartama a kasnije, nakon revolucije, prešla u posed Aleksandru Rankoviću, pripadniku nove, komunističke vlastele i kako se Tito uplašio da mu Leka Ranković, baš odatle, radi o glavi. Sada je vila napuštena i stoji kao jedan od mnogobrojnih spomenika neiskorišćenih turističkih kapaciteta koji bi mogli da proiziđu od jednog ovakvog kulturno istorijskog spomenika. Odmah do vile se nalazi veliki zabran za jelene koji služi za reintrodukciju ove životinje na Frušku goru. Same jelene je jako teško videti jer uglavnom pobegnu od galame. Nakon vile smo otišli do Grgurevačke pećine. Pokušali smo da se spustimo ali bejasmo obeshrabreni drugim, dubljim, vertikalnim otvorom niz koji se moglo sići jedino uz pomoć konopca. Neka, valja nešto ostaviti i za narednu posetu. Sledeća destinacija je bila Crveni majdan, nekadašnji kamenolom koji je sada van funkcije a na njemu se nalazi hranilište za orlove. Svaku nadu da ćemo orlove i videti nam je razvejala kolona kvadova koja je protutnjala tuda. Svejedno, nismo videli orlove ali smo zato izigravali divokoze i pentrali se po stenama. Moralo se i četvoronoške Ekipa Predhodnica A za kraj ovog, već ispunjenog, dana smo otišli da obiđemo topolišta i vidimo ima li šta od naših prijatelja smrčaka. Tek su se počeli pomaljati što znači da će kroz nedelju dana biti prvog talasa crnog smrčka. Imali smo društvo u lovu na smrčke Njegovo veličanstvo Crni smrčak Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi
Momčilo Daljev, GD Novi Sad Foto: Selma Simić, Mileva i Zoran Bajakić |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|