Sve u svemu bio je ovo jedan divan dan i jedva čekamo da se vidimo na nekoj drugoj akciji.
Kao po dogovoru pojavili smo se ispred Nisove fontane u 8 h, jedini. Prva pomisao koja mi je prošla kroz glavu je - pogrešan dan. Otvaram Facebook i čitam subota 8h, dobro je. Zovem Maju koja je nedostupna i pomišljamo da je u poslednjem trenutku promenjeno mesto sastanka. Znam da pojedini rade ove subote i gledam ko se sve prijavio da ide i okrećem Stevanov broj. Nakon prve progovorene reči shvatam da sam ga probudila (još jednom se izvinjavam) ali dobijam bitne informacije o mestu na koje treba da idemo (hvala na tome). Uto dolaze i ostali članovi ekipe Maja, Ženja i David i shvatamo da je ekipa na broju i krećemo put Fruške gore. Lokacija Đurđin Grab se nalazi između Letenke i Popovog čota, na putu su nas dočekali radnici Nacionalnog parka i usmerili na lokaciju. Nakon nekoliko minuta hoda od asfaltnog puta dolazimo na ogoljeni šumski proplanak na kom se nalazi veći broj ljudi, mahom volontera poput nas. Zadužujemo alat, uz preporuku radnika Nacionalnog parka da jedini momak među nama dobije ašov i kopa a mi "žene" da sadimo. Naravno da od takve ideje nije bilo ništa i svi zadužujemo ašove i budake i jedan bunt sadnica hrasta. Dobijamo male zelene torbe sa rukavicama, kačketom, kabanicom, ceduljicama za poruke, vodom i naravno sendvičom. Zauzimamo ne jedan već dva reda i hvatamo se posla, jedni kopaju rupe budakom, drugi proširuju ašovom a treći sade. U akciji Porukanje Napominjem da je bilo izuzetno hladno sa temperaturom ispod nule i deca su se smrzla, ali srećom smo dobili pojačanje, Bojan i Nikola preuzimaju alat a omladina odlazi da se zagreje pored vatre. Uigrano kopamo rupe po prilično korenitom terenu, a sadnju prepuštamo drugima dok nam se nije vratila omladina sa odmora. Posadili smo dva bunta sadnica, hrast i bukvu, i oko 12 sati pravimo razlaz, umorni i prilično promrzli ali ipak ponosni na učinjeno i jedni na druge. Od radnika Nacionalnog parka ne saznajemo ništa o sledećem terminu sadnje, kažu da će biti objavljeno na sajtu. Smena i okrepa Naravno da nismo mogli samo da prođemo pored Letenke i Jabuke već smo malo i prošvrljali ovim terenima. Gljiva za branje nije bilo ali naravno da se uvek nešto nađe. Sve u svemu bio je ovo jedan divan dan i jedva čekamo da se vidimo na nekoj drugoj akciji. Selma Simić, GD Novi Sad
0 Comments
Članovi GDNS dali su svoj doprinos akciji NPGF na pošumljavanju ove naše prelepe planine ili „Brdašca“ kako ga mi od milošte zovemo. Gljive, naše stare znance, pronašli smo odmah na parkingu, ali o gljivama kasnije. Do lokaliteta za pošumljavanje prošetali smo oko kilometar kroz šumu i na kraju kroz pravo vikend naselje koje niče na obodima Fruške gore. Pošumljavao se lokalitet Kozjak u blizini manastira Velika Remeta, tačnije sa druge strane brega. Moramo odati priznanje NPFG na odlično pripremljenom terenu za pošumljavanje. Nekadašnja šikara pretvorena je u teren pogodan za ovu plemenitu akciju koju smo i mi podržali i u njoj učestvovali. Omladinci Od gljiva ne možeš pobeći ni na radnoj akciji Stigli smo na početku akcije, zadužili alat, rukavice i tri bunta sadnica i krenuli u akciju. Dosta radnika NPFG je nadziralo sadnju i usmeravalo prisutne građane na mesta za sadnju mladica hrasta koji je određen za pošumljavanje ove lokacije. Radilo se udarnički i gledali smo da svaku sadnicu posadimo tako da se primi. Povremeno je naš rad proveravao neko od prisutnih radnika NPFG i čuli smo samo komentare „Ovo će se primiti.“ U sadnju smo uložili svoju neizmernu ljubav prema šumi i drveću i sigurni smo da će ono što smo mi posadili i rasti. Zna drveće ko ga voli i podržava. Tokom sadnje dobili smo kartonske kese sa vodom, bananom, prigodnim doručkom i kartonćiće u obliku hrasta da napišemo svoje poruke ovom drveću koje sadimo i šumi koja će ovde nekada biti. Banane smo naravno podelili sa hrastićima koje smo sadili. Snimio sam i poruke koje smo ostavili pa ih možete videti na fotkama. Porukice Takođe smo svesni da je sadnja tek mali deo puta do lepe hrastove šume. Potrebno je te mlade hrastove paziti i negovati da bi se oni izborili sa ostalim biljkama i drvećem koje mnogo brže raste. Ako to izostane ništa od hrastove šume. Zato predlažemo NPFG da se akcija nastavi i narednih godina na održavanju lokaliteta koji su posađeni. Mi smo spremni da učestvujemo, a nadam se i ostali koji su hrastiće sadili. Ne možemo da ne primetimo da je bilo na ovoj plemenitoj akciji i puno pozera koji su samo došli da budu viđeni, da posade po koju mladicu hrasta i da se pored nje slikaju. Jedan, koga lično poznajem, se čak pohvalio kako je posadio čak 5 mladica hrasta i eto od njega dosta. Mi smo se istina slikali ali smo i udarnički radili i posadili sva tri bunta sadnica koje smo dobili, a zatim smo dobili još i nove redove koje treba posaditi. Koliko smo posadili sadnica nismo prebrojali ali po mojoj proceni to je nešto manje od 200. U svakom slučaju ostali smo na lokalitetu za sadnju među poslednjima. Pozdravljamo akciju NPFG na pošumljavanju Fruške gore i učestvovaćemo u njoj i dalje koliko nam mogućnosti i radne obaveze to dozvole. Red rada, red snimanja Ali dan još nije bio gotov i sunce je obećavalo još sat-dva idealnog vremena za gljivarenje. I šta da se radi, pa morali smo to da iskoristimo. U blizini je Manastir Velika Remeta a Ratko i ja odlučili smo tamo da odemo. Usput smo svratili na čaj kod Maje koja je takođe učestvovala u akciji sadnje. A šume oko Manastira su bile prepune raznovrsnih gljiva. Neke su naravno bile jestive i njih smo brali, a neke baš i ne i ja sam ih fotkao čisto da vidite šta trenutno raste u borovim šumama. Sunčanice koje sam ubrao poslužile su uveče za punu tepsiju odličnih pica od sunčanica Sunce je polako zalazilo kada smo krenuli kući. Odlučili smo da idemo preko Čortanovaca da obiđemo „Hram Blage Marije Banstol“, u narodu poznatiji kao Ruska crkva. Ja sam fasciniran radovima koji su do sada urađeni. Imate par fotki na kraju kako ona sada izgleda. Naravno nije još gotova ali deluje fascinantno obasjana poslednjim zracima sunca. I šta reći na kraju sem da smo proveli još jedan super dan u prirodi. Akcija sadnje mladice hrasta NPFG imala je veliku podršku građana i udruženja građana. Vreme je bilo idealno za sadnju, a i za gljivarenje.
Vidimo se u nekoj sledećoj akciji. Stevan, GDNS Državni praznik smo iskoristili da izvidimo i obiđemo još jedan stepsko-peščarski predeo Vojvodine. Ovog puta smo se zaputili u borove zasade u okolini Subotice. Vodili su nas gljivarski prijatelji Jozef i Sanja koji su nam pokazali nekoliko terena i staništa zanimljivih gljiva koje, do sada, nismo imali prilike da vidimo. Prvo smo obišli borik za koji nam je rečeno da potiče još iz doba Austro-Ugarske i da se polako potiskuje i zamenjuje autohtonim sortama drveća. Prvo što smo mogli da primetimo je kako je sve tako ravno, iako živimo u Vojvodini većinu svoje gljivarske i planinarske karijere smo proveli pentrajući se po planinama sa tek nešto izleta u Morovićke šume. Elem, Morovićke šume jesu ravne ali su prilično guste i, ponekad, umeju da budu i zastrašujuće. Subotički borići su čisti i prohodni, kao neki veoma veliki park. Prilično bogat gljivama pride. Već na tom prvom terenu smo pronašli dosta nama znanih gljiva ali i neke koje su nam ostale nerešene i izazov za dane što slede. Neki od starih znanaca Nismo ih još determinisali Arrhenia spathulata Ricknella fibula Geastrum quadrifidum Nakon borika smo obišli lokalitet koji se naziva Majdan a koji je u potpunosti opravdao svoje ime. Nismo otkrili blago u konvencijalnom smislu te reči ali smo svakako bili obogaćeni neverovatnim gljivama koje smo tamo pronašli. Inocybe heimii Geopora arenicola Steva i Bojan u akciji Acrida ungarica A za kraj napornog i veoma ispunjenog dana smo odlučili da malo svratimo do Palića i okrepimo se pre nego što se zaputimo put Novog Sada. Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi
Momčilo, GD Novi Sad Jedna od novijih tradicija GD Novi Sad je da se, drugi vikend nakon Susreta gljivara, simbolično oprostimo od sezone događajem koji smo nazvali Jesenji skup ili od milošte "Gljivarski rastanak". Nije to zaista prestanak aktivnosti, viđaćemo se mi i tokom zime ali kako u novembru hvatamo poslednje lepe dane tako se od protekle godine opraštamo druženjem, šetnjom i, naravno, roštiljem. Prošle godine nas nije poslužilo vreme te smo oproštaj od sezone obeležili simboličnom šetnjom i pečenjem kestenja u vatri. Ove godine smo se potpuno razularili. Odziv članova je bio veliki te smo se morali podeliti u dve grupe, jedna je išla na vrhove Ledinačkog jezera dok je druga obišla revire za bukovače i rujnice. Lagano meze pred polazak Prva ekipa se uspenjala na neke od vrhova Ledinačkog jezera dok je Steva odlučio da nastavi svojim strmovatima. Nestalo ga je a onda je samo izronio, odnekud, iz šume. Neki su se odvažili i kupati. Brrrr, tamo je ledeno i leti Druga, veća ekipa se odlučila na dužu stazu nadajući se bukovačama. Pronašli smo samo nekoliko primeraka a puza i zavodnica je bilo na sve strane. Pored njih i puževica, modrikači i nešto zaostalih sunčanica. Prava pomama je počela kada smo ušli u borove i pronašli rujnice u velikom broju kao i druge gljive, karakteristične za borove šume. Gljiva je bilo u velikom broju i veoma raznovrsnih. U galeriji u nastavku možete videti neke od današnjih nalaza. Po povratku sa terena smo na roštilj lokaciji priredili jednu mini izložbu od pronađenih gljiva. I naravno, koji je bolji način da se okonča dan proveden u prirodi od jednog mazohističkog ugođaja u vidu roštilja. Nadimili smo se, najeli, okrepili, ispričali, izvikali, ismejali i družili. Zima je pred nama ali smo već danas počeli da pravimo planove za sledeći vikend, nema stajanja, neće se kilometri ispešačiti sami od sebe. Milina za oči Malo pivca i sve brige nestaju Želim nam svima još mnogo ovakvih skupova
Momčilo GD Novi Sad |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|