U ponedeljak smo odlučili da posetimo naš omiljeni teren Gobelju. Želeli smo da vidimo šta raste ove godine na Kopaoniku u vreme kada smo mi tu. Prošle godine su vrganji tek kretali kada smo se mi već pakovali kući. Ove godine nije bilo tako. Već prvi dan na Gobelji smo napunili kotarice raznovrsnim gljivama, većinom jestivim, ali bilo je tu ponešto i za izložbu GD Raška. Pored vrganja i lisičarki bilo je i na stotine Muhara. Ne znam šta im bi ove godine ali po brojnosti su pretekle sve ostale vrste gljiva. Od jestivih vrsta najviše je ipak bilo vrganja, lisičarki i poneka sunčanica. Utorak se gljivarilo individualno.
Sledeći teren koji smo obišli je bio Kadijevac. Nedavne kiše su doprinele da most na Samokovskoj reci više ne postoji, voda ga je odnela. Pošto smo išli u Jankove bare, koje su prva zona zaštite ostavili smo svoje kotarice i krenuli u šetnju. Nije tu bilo puno gljiva ali uzivali smo svakako u ovom lepom mestu gde se hoda kao po najmekšem tepihu.
Nije nam bilo dosta gljivarenja za taj dan i odlučili smo da sa Zoranom Jelenkovićem obiđemo još jedan teren i to Tresku. Tu ne rastu raznovrsne gljive ali svi smo napunili i prepunili cegere vrganjima. Naravno muhare su nas i tu pratile i to uporno.
Gljivarenje smo nastavili kanjonom Samokovske reke. Vodič nam je bio Miloš Mandić, ekolog NP Kopaonik. Neki su bili oduševljeni ovim terenom a neki baš i ne. Ja sam tu našao više zanimljivih vrsta gljiva pa spadam u prvu grupu. Bilo je više primeraka Albatrellus subrubescens, i Russula violeipes f. citrina, a i nekih gljiva koje nismo uspeli da odredimo. U povratku sam zastao da pogledam malu hidroelektranu na Samokovskoj reci. Obišao sam je i zaključio da je ovde ipak ispoštovana procedura o zaštiti prirode. Prvo reka nije u cevima već je pregrađena i napravljeno je jezero. Napravljen je i cik-cak deo sa protokom vode kojim pastrmke mogu da idu barem nizvodno i voda se odmah posle postrojenja vraća u korito reke. Mislim da niko ne bi imao neke veće primedbe na male HE kada bi se radilo na ovim principima. Dakle ne reke i rečice u cevi već napraviti jezero pa zatim tu vodu koristiti dalje za proizvodnju elektrike uz poštovanje svih ekoloških propisa.
Mnogi naši članovi iskoristili su boravak na Kopaoniku da se peške ili žičarom popnu na Pančićev vrh koji neki još zovu Krov Srbije. Ja sam odlučio ovog puta da se provozam do gore. A gore ništa novo, fantastičan pogled na sve strane a onaj objekat koji treba da se ruši još tamo stoji. Kada će biti srušen ne zna se. Ove godine na vrhu ima još više zanimljivih natpisa od kamenja. Neke natpise sam i ovekovečio objektivom mog fotoaparata.
Za ovih 8 dana na Kopaoniku članovi GDNS su obišli još i terene na Jarmu, Metođe, Nebeske stolice, Kozje stene i mnoga druga lepa mesta. Kuvao se kotlić pred Planinarskim domom, peckarile su se gljive na vatri i uživalo u gljivarskim pričama. Sa nama su bili i Milini ljubimci Ivica i Marica koji su usput probali i gljive.
Zabava u Hotelu Rtanj je jedan od događaja koji ne treba propustiti. Bilo je zabavno i ovog puta. Uz dobru hranu pevalo se i igralo do duboko u noć.
Dolazak na Kopaonik i letnju manifestaciju GD Raška je za članove GDNS tradicija već godinama. Ove godine nas je na Kopaoniku bilo oko 25. Većina je bila u Planinarskom domu, a deo članova je bio i po drugim smeštajima u vikendicama i hotelima. Kako nam je bilo možete videti na fotografijama. Meni lično je bilo super, kao i svake godine. Dolazak na Kopaonik ja koristim kao jednu vrstu reseta od posla i obaveza. Preporučujem to i svima vama. Kopaonik je planina na kojoj se gljivari i na preko 2000 metara nadmorske visine i veoma se razlikuje od Fruške gore. Ima puno potočića, potoka i rečica. Voda je na sve strane. Zato i ima toliko gljiva, od kojih mnoge ni ne možemo pronaći na Fruškoj gori. Ali, kako stara izreka kaže, svuda prođi kući dođi. Tako je i naš boravak na Kopaoniku protekao za čas i već razmišljamo o organizaciji za sledeću godinu. Pridružite nam se i vi u upoznavanju ove predivne planine.
p.s.
Pored mojih fotki zahvaljujem se na fotkama i:
- Mihailu Berčeku
- Mili Vojnović
Stevan Baluban
GDNS