Planinarski dom nam je bio baza operacija u našem vršljanju po okolini a avantura je počela ranije nego što smo očekivali. Ispostavilo se da do doma baš i nema adekvatnog puta te smo, pod okriljem mraka, dopremljeni podno Stola u traktorskoj prikolici.
Zgurali smo se zajedno, Novosađani, Rašani, Kraljevčani i Mitrovčani. Duva oko ušiju, truckamo se po neravnom putu, tu i tamo izbegavamo granje koje grabi po licu dok nam sova seče farove svojim snažnim krilima.
Nismo klonuli duhom, zapevali smo prigodnu Po šumama i gorama kao i himnu firme Krstić Nesrećnik sam od malena, od sve muke pesme pevam, odjekivalo je zvezdanim nebom.
I ovaj put se pojavila nedokučiva Zennia mayattea. Ta opaka gljiva se uvek javlja u drugačijem obliku i napada bez upozorenja. Ove godine je kao žrtva pao Bojan Zupan, determinator na obuci koji nije mogao da sakrije iznenađenje najnovijim morfološkim prikazom te, većini gljivara, nepoznate gljive.
Samo, ne damo se mi tako lako. Malo skretanje i eto nas u NP Đerdap, prva stanica Rajkova pećina povrh Majdanpeka. Nekadašnja hajdučka jazbina je sada leglo slepih miševa i poprište standardnih priča o zakopanom hajdučkom blagu.
Popločana, pripitomljena i približena turistima. Magičan svet pećinskih ukrasa, dvorana, ponornica, tragova praistorijskih ljudi, večne tame i alem kamen svih mitova o vrednim patuljcima i krvožednim trolovima. Prizor za ne propustiti, otvarač za oči, da parafraziram Tolkina. Nije baš Morija ali opet... prizor.
Da potpišem da ogovaram sam za sebe? Ne, ne smeju da me puste. Opasno i zabranjeno. Dođi kad sine sunce. Vala hoću i penjem se gore pa sekire padale sledeći put.
Do neke sledeće priče, pozdrav svima i kišnu nam jesen želim.
Momčilo Daljev, GD Novi Sad