Momčilo Daljev, GD Novi Sad
FOTO: Stevan Baluban, Stanislava Stanković, Miroslav Mihnjak i Mileva Bajakić
Gljivarsko drustvo Novi Sad |
Plan da se upoznamo sa jednim delom Fruške gore, u koji nismo baš preterano zalazili do sada, nam je začinio, sada već tradicionalni, martovski sneg. Steva je bio vođa puta i poveo nas je kroz svoj rodni Šakotinac preko konjičkog kluba "Mambo" do Šakotinačkog vodopada. Potok je dosta presušio pa sam vodopad nije predstavljao neki gloriozan prizor ali svaki vodopad na Fruškoj gori je dragocenost. Šakotinački vodopad Nakon vodopada smo započeli uspon na brdo Erdelj. Erdelj na mađarskom jeziku znači šuma a brdo je opravdalo dodeljeni naziv. Prekriveno je prelepim boricima ali i raznoraznim lišćarima. Steva je bio vodič što znači, kozje staze, strmovati i stranputice. Nema kod Steve lakog puta Samo brdo je, nekada, bilo kop kamena i to je evidentno na svakom koraku. Izbrazdano je platoima na više nivoa do kojih se dolazi kozjim stazicama. Sa svih strana su okomite litice i ostaci napuštenih rudarskih okna. Na prvom platou se nalazi jezerce, močvarište najpre, koje puni voda što izbija iz kamena u neposrednoj blizini. Erdelj Jame su na sve strane Na drugom platou smo zastali da napravimo pauzu. Po starom dobrom običaju založili smo standardni gljivarski doručak. Pesto od sremuša i sira, sušene đakonije i šta je ko izvukao iz ranca Krugher & Brendt, oficijalno pivo GD Novi Sad Pauzica Nakon fruštuka smo nastavili uspon ka vrhu Erdelja. U neposrednoj okolini kopa je postojalo rudarsko naselje. Sada je ono napušteno i pretvoreno u pravi mali grad duhova. Nije bilo vremena da pronađemo ostatke naselja a i Steva je malo zaboravio put. "Duboko je u šipražju" kaže on. Nema veze, valja ostaviti nešto i za drugi put. Našli smo, ipak, jedan od ostataka izgubljene kolonije. Stari bunar u šumi. Do vrha smo stigli nedugo nakon bunara ali, nažalost, nismo mogli da uživamo u pogledu. Sneg koji nam je šetnju učinio čarobnom nam je nabacio maglu preko horizonta te smo mogli videti samo ivice litica kako se gube u oblacima. Za mene je ovo mesto bilo otkrovenje, za sve ove godine pomisli čovek kako Fruška gora ne može više ničim da te iznenadi kad ono ... Neka, ostaje nam da još koji put procunjamo ovim prelepim krajem i utvrdimo gradivo. Život bi, svakako, bio dosadan kada ne bi bilo novih stvari za otkrivanje Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi
Momčilo Daljev, GD Novi Sad FOTO: Stevan Baluban, Stanislava Stanković, Miroslav Mihnjak i Mileva Bajakić
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|