Momčilo Daljev, GD Novi Sad
FOTO: Ivana Jovanović, Dušan Ćurčić, Dunja Škavo i Momčilo Daljev
Gljivarsko drustvo Novi Sad |
Nacionalni park Kanjon Nere i Beušnica se nalazi u susednoj nam Rumuniji na nešto jače od 20 kilometara od granice kod Bele Crkve. Poneti pričama o netaknutoj prirodi odlučismo da prvomajske praznike provedemo u tom biseru Banatskih planina koje su deo celine jugozapadnih Karpata. Smeštaj smo pronašli u seocetu Saska Montana. Ko je bio, prethodne dve godine, sa nama u Dojkincima na Staroj planini može, donekle, da zamisli ovo selo. Nekako ceo taj kraj ima onu staroplaninsku auru skrajnute zabiti; prodavnica radi dvokratno i u njoj možete nabaviti šta vam treba, znanje engleskog jezika je tamo naučna fantastika, štaviše, bolje ćete proći govoreći srpski. Menjačnice nema ali je poznavanje par ključnih reči sasvim dovoljno; kažete valutar, evro a prodavačica samo izgovori quattro i to je sasvim dovoljno, dođete gde treba u 16h i leji su tu. Postoji jedan restoran domaće kuhinje "Stara vodenica" ali on radi manje nego prodavnica, po svemu sudeći samo vikendom i praznicima. Pored ta dva objekta imamo još kladionicu što je preuzela funkciju seoske kafane i to je sve. Iz kladionice dopiru narodnjaci (rumunski) a ispred prodavnice sede lokalne pivopije (oni što im je kladionica luks mesto) i slika je potpuna. Skoro nikakve razlike od bilo kog planinskog sela u Srbiji. Domaćoj atmosferi doprinose brojni automobili srpskih registracija a u kanjonu Nere je govorni jezik srpski. A prvo što čujete kada prozborite koju sa našima je kuknjava na puteve. Zaista, čim skrenete sa druma za Oravicu, stupate na toliko loš put da je teško nabrojati sve rupetine koje smo morali izbegavati. Sa trideset na čas nismo mogli da prođemo bez udaraca i češanja, ispada da su u tom kraju makadamski putevi daleko bolji za saobraćaj. Most na Neri na ulazu u selo Izvor probija ispod ajnfort kapije zapustele kuće Restoran "Stara vodenica" Putešestvije započinjemo u susednom selu Saska Romana. Preko reke vodi klimavi viseći most. U početku deluje zastrašujuće ali posle nekoliko prelaza sve postane rutina. Pojedine prečage su izvaljene pa ipak nastupamo oprezno. Kod mosta se ugnezdila improvizovana kafanica u kojoj smo jedva čekali da popijemo pivo u povratku nakon duge šetnje (spojler, radi samo vikendom). Viseći most Nastavljamo uzvodno Nerom, staza je uglavnom ravna sa tek nekoliko blažih uspona. Dolazimo do prvih oštrih ivica kanjona, zapravo izlaza iz njega jer su stranice na ovom mestu prilično udaljene jedna od druge ali nisu ništa manje impozantne. Na ovoj deonici se nalaze i poznati Tunelele Romana, niz tunela prokopanih kroz živu stenu. Prema pričama, njih su izgradili Turci kako bi lakše prebacivali vojsku od sela do sela. Tunela ima više, neki kraći neki duži. Kroz većinu se prolazi pod dnevnim svetlom ali za neke vam je potrebna i baterijska lampa. Uglavnom se kroz njih hoda uspravno mada u pojedinim morate malo i da prelomite leđa. Tunelele Romana Ubrzo stižemo do Begovog mosta i kraja prve etape. Na ovom mestu napuštamo Neru te počinjemo pratiti reku Beu koja se nedaleko od mosta uliva u Neru. Srednja etapa je pomalo zamorna jer se kilometrima hoda širokim makadamskim putem a vodopad Vaioaga je jedina tačka koja pomalo razbija monotoniju. Vodopad Vaioaga Progutasmo kilometre i stižemo do kamp izletišta na reci Beu. Kamp ima parking i mesta za širenje šatora kao i restoran gde se možete okrepiti i ručati (spojler, radi samo vikendom). Nakon kampa ulazimo u pravu netaknutu šumu u kojoj dominiraju bukve ali i drugo lišćarsko drveće. Deluje kao da ceo taj kraj nije video sekiru niti drvoseču. Put vijuga u senci debelih krošnji i prolazi pored brojnih slapova i jezeraca. Dolina reke Beu Stižemo do Begovog oka. Begovo oko je jedno od atrakcija tog kraja, jezerce okruženo slapovima. Prema legendi, begov sin se zaljubio u prostu pastiricu a njegov otac, koji niije hteo ni da čuje za tako neku sramotu, naredi da se devojka ubije. Tada je nastalo jezero napunjeno suzama begovog sina. Jezerce je zaista nestvarno bistro a ceo lokalitet veoma smirujuć. Begovo oko Uz još malo dodatnog napora stiže se do još jednog bisera tog kraja. Vodopada Beušnice. Vodopade Beušnice čini čitav niz vodopada i slapova koji smenjuju jedan drugog. Vodopadi Beušnice To nam je bilo dosta za jedan izlet. Ukupna dužina staze je izašla oko 25 kilometara a trebalo je i vratiti se do Novog Sada. Malo smo upoznali kraj i videli još veliki broj atraktivnih staza i zanimljih lokaliteta. Opšti utisak je taj da treba doći na više dana te bez opterećenja i žurbe obići sve što srce želi. Vredi svakako. Vidimo se u nekoj novoj avanturi
Momčilo Daljev, GD Novi Sad FOTO: Ivana Jovanović, Dušan Ćurčić, Dunja Škavo i Momčilo Daljev
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|