Uveče su nam domačini priredili druženje uz večeru i muziku. Dobili smo i zahvalnicu za pomaganje u organizaciji manifestacije.
Ujutro, posle doručka, krenuli smo u obilazak okoline Krupnja. Prvo smo posetili Mačkov Kamen, poprište krvavih borbi 1914. godine, mesto gde treba učiti istoriju. Obišli smo i novi hram muzej Svetog Stefana Visokog , započet i završen ove godine kada se obeležava stogodišnjica završetka velikog rata. Saznali smo od domaćina da je povodom Osvećenja 20 septembra 2018 godine liturgiju služio Patrijarh srpski Irinej.
Posetili smo i Soko grad koji se nalazi u blizini Krupnja i do njega se stiže novim asfaltnim putem koji ide prema Ljuboviji i dalje Bosni. To je bilo poslednje uporište Turaka u Srbiji. Grad, tvrđava je nekada izgrađen na visokoj steni i praktično je bio neosvojiv. Zanimljivo je da su Turci prihvatili na kraju da ga napuste samo pod uslovom da se posle toga grad razruši eksplozivom. Danas su tamo zidine grada koje svedoče o burnoj istoriji ovog kraja. Pored zidina podignut je 2000-te godine krst visok 12 metara koji je, koliko sam čuo, pozlaćen i presijava se na popodnevnom suncu.
Ispod Soko grada nalazi se manastir posvećen svetom Vladiki Velimiroviću. Muzej i okolna priroda su za pamćenje, a dvorište je uređeno sa puno ukusa. Cveće je na svakom koraku.
Obilazak okoline Krupnja završili smo u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Dobrom Potoku iz 1528.godine. Muzejske postavke u okviru ovog kompleksa nešto su što treba videti, i mesto gde se treba vratiti. Postoji čak i Gljivarski kutak koji ima sve potencijale da se pretvori u muzej gljiva i školu gljiva u prirodi.
U Krupanj dolazimo godinama, ali se do sada nismo previše interesovali za nešto što gotovo da i nema veze sa gljivama. Hvala domaćinima što su nas poveli na ovo putovanje kroz istoriju Krupnja i okoline. Svakome, koga put nanese u ove krajeve, preporučujemo da posete ove lokacije.
Stevan Baluban
GDNS