Momčilo Daljev, GD Novi Sad
Negde na zapadu Vojvodine se nalazi Bač, tiho jedno mestašce ugnježđeno između Dunava, njiva i kanala a okruženo prostranom Panonskom nizijom. Gledajući iz sadašnje perspektive teško je zamisliti da je to mesto, nekada davno, u burnome Srednjem veku bilo centar cele regije. Pokazatelji su tu, ponosna kula Bačke tvrđave se nadvija nad ravnicom kao i razbacani ostaci prohujalih vekova koje samo upućeni znaju da prepoznaju i prenesu to znanje nama, neznalicama. Behu ovde Sloveni, pa Mađari, pa su Mongoli malko popalili ovaj kraj, dođoše Srbi a za njima Turci, pre svih njih krstaši i hodočasnici na putu za Svetu zemlju. Austrijanci proteraše Turke al im se u kulu Rakoci uvukao te je Austrijanci razoriše, da mu ni pomena ne ostane. Istorija je radila prekovremeno u ovom kraju a mi odlučismo da uronimo u njene tajne. Bač Prvo smo obišli Tursko kupatilo, jedini očuvan objekat u Vojvodini koji je govorio o prisustvu Turaka u ovom delu sveta. Mogu se jasno videti orijentalni lukovi kao i ostaci cevi koji su dovodili vrelu paru u kupatilo. Objekat nije u najboljem stanju ali je pravo čudo da je uopšte i opstao do današnjih dana jer je građa iz njegovih zidina korišćena za izgradnju okolnih kuća. Pored hamama, u Franjevačkom samostanu se nalaze još dva traga prisustva Turaka. Kako je samostan neko vreme bio preobraćen u džamiju pa onda vraćen pod okrilje hrišćanstva tako su u njemu ostali tragovi prethodnih korisnika: niša u zidu koja je služila kao orijentir ka Meki i umivaonica za molitveno umivanje. Al o samostanu posle. Valja prvo kulu osvojiti. Ostaci Turskog kupatila Ka kuli se ide preko mosta i kroz staru kapiju, nekadašlji ulaz u srednjovekovni grad ali prvo malo skretanje. Kalvarija se namestila odmah iznad rečice i dominira na veštačkom uzvišenju. Tri krsta na brežuljku stražare nad rekom. Prelaz preko reke Kalvarija Piknik dok smo čekali da nam otvore kulu I malo adrenalina Bač beše, nekada davno, centar cele regije i po njemu je Bačka i dobila ime. Od grada koji se nalazio, poput nekog ostrva, okružen rekom i kanalima su ostali delovi bedema i donžon kula koja je renovirana i pretvorena u muzej. Ovde su koplja lomili Mongoli, Turci, Austrijanci a Rakoci je u tvrdinji imao svoje uporište tokom bune koju je vodio protiv carske vlasti. Kako se ne bi neki novi Rakoci uselio unutra i svima zagorčavao život, tvrđava je razorena. Stepenice su ubitačne Kula ipak nije u potpunosti napuštena Najstariji objekat u Baču je ipak Franjevački samostan. Naselje datira još od Rimskog doba ali je crkveni objekat podignut u XII veku od strane monaško-viteškog reda Vitezova Svetog Groba Jerusalimskog i služio je kao Hospital za hodočasnike na putu za Svetu Zemlju. Pater samostana, fra Josip Šmehar Istorija se pobrinula da stvari ne legnu u kolotečinu te samostan pale Mongoli a Franjevci ga preuzimaju i obnavljaju. Objekat je izgrađen u romaničkom stilu gradnje ali se mogu videti i elementi gotike i renesanse kao i zaostavština Turaka dok je crkva služila kao džamija. O samostanu sada brine pater Josip Špehar koji je i veliki zaluđenik za istoriju te je svojim ličnim zalaganjem spasao neverovatan broj artefakata koji su, u i oko samostana, iskopani te ih brižljivo čuva. Pravo zadovoljstvo je slušati priče fra Josipa a mi smo još, pride, imali sreće da dobijemo pristup kosturnici u kripti ispod samostana. Teško je rečima opisati, prizor ujedno zadivljujuć i sumoran. Možda će fotografije dočarati deo gotičke atmosfere romaničke kripte. Etno muzej Šokaca Samo delić onoga šta se ima videti Kripta U blizini Bača se nalazi i manastir Bođani. Otac Zaharije nam je ovog puta pripovedač. Kao i sve u Baču i okolini, Bođani su izgrađeni povrh mnogo starije crkve. Trenutna je iz XVIII veka i jedna je od najslikovitije oslikanih crkava koje sam video do sada u Srbiji. Freske pričaju priču od postanja sveta do Kaina i Avelja a pojedinačni prizori predstavljaju događaje opisane u bibliji ali i poučne anegdote Bođani Freska priča priču o čoveku koji vidi trn u oku drugome ali ne i brvno u svom. Gljivari ipak vide malo dublju priču, na brvnu se nalazi pečurka. Eto nama i freskopisane gljive I za kraj ručak na obali jezera Provala, čisto da začinimo dan I tako, popesmo se na kule visoke i spustismo u grobnice podzemne, prelazili smo mostove i Turska parna kupatila, gazili jezerskim peskom i manastirskim kamenom. Dugo smo planirali ovu ekspediciju i okončala se na svačije zadovoljstvo. Hvala Milevi i Zoranu što su nam otvorili vrata ovog sveta čudesa. Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi
Momčilo Daljev, GD Novi Sad
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|