Još jedna subotnja šetnja je iza nas, kiša se u petak ispadala i istutnjala tako da smo imali blatnjav ali i prijatan dan za šetnju. Deo ekipe se, zbog zahtevnosti staze kojom smo krenuli, morao odvojiti i nastaviti svojim putem. Pogrešno skretanje u povratku ih je bacilo na drugu stranu grebena te su neplanirano obišli dolinu Dumbovačkog potoka i doživeli neke svoje avanture. Što se nas ostalih tiče, mi smo se uspenjali od Starog Rakovca do partizanskog puta i odatle spustili do vodopada. Današnja ekipa pre razdvajanja Gljiva je bilo daleko više nego prošle subote. Dominiralo je judino uvo kojeg je bilo na skoro svakoj otpaloj grani ali smo pronašli i veliki broj brestovači, Megacollybia platyphylla i drugih. Krenule su i Russule i to jedne od naši omiljenih, ljubičastozelene. Bilo je brestovači za svakoga Samo mali deo današnjeg bogatstva Od fruškogorskih vodopada ne treba očekivati bog zna šta ali ovaj, dumbovački, mi je svakako omiljen pogotovo zato što se nalazi u čarobnom ambijentu okružen mahovinom i paprati, duboko u srcu Fruške gore i, što je najvažnije, nepristupačan automobilima. Dumbovački vodopad Za kraj smo se spustili do Novog Rakovca kako bi obišli iskopine srednjovekovnog benediktinskog samostana iz X veka. Kako je samostan za vreme Turskih ratova korišćen kao naoružana tvrđava Ugarska se jednim mirovnim sporazumom obavezala da uništi određeni broj tvrđava na Dunavu. Dombo je bila jedna od njih. Vekovima je samostan bio izgubljen i zaboravljen sve dok ga sedamdesetih godina XX veka nije pronašao i iskopao arheolog Šandor Nađ. Do devedesetih godina su iskopine ponovo zarasle u skoro pa nepropusnu šikaru i pretio im je drugi zaborav ali je pre nekoliko godina lokalitet uređen i sada se može nesmetano prići. Divna je ova naša Fruška gora, ni ceo jedan životni vek nije dovoljan da se obiđu i dožive sva njena čudesa. Sve je ovo nekad bilo pod zemljom Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi.
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|