Ali kratak i prekratak je vikend da se sve što sam želeo da obiđem u Zagrebu poseti i da se razgovara sa gljivarskim prijateljima. Za vas sam pripremio nekoliko fotki pa ih pogledajte i obavezno posetite Muzej Gljiva ili eventualno neki od mnogobrojnih muzeja u centru i okolini. Postoji tu čak i „Muzej prekinutih veza“. Ali njega nisam posetio. Mene jednostavno to ne interesuje, moja najdraža i gljive su moji prioriteti.
Vikend u Zagrebu počeo je ipak u Novskoj kod našeg gljivarskog prijatelja Matije Josipovića. Za one koji ne znaju, Matija je jedan od najplodnijih autora gljivarske literature u Hrvatskoj. Preneo sam mu pozdrave iz GDNS i poklonio naš kalendar. Iskoristio sam priliku da nabavim i par knjiga koje je Matija napisao. Pre svega knjigu o otrovnim i drugu o lekovitim gljivama. Znam, reći ćete imaš već više takvih knjiga ali ta tema je za mene veoma zanimljiva pa još koja knjiga o istoj ne može da šteti. Deo Matijinog arsenala A Zagreb ko Zagreb ... veliki grad, puno tramvaja i automobila. Kod njih mere još nisu ukinute pa se u prodavnice ulazi sa maskama i takođe se ograničava broj osoba u istim. Samo ja nisam došao u Zagreb da šopingujem. Naravno da sam obišao više knjižara u centru ali pažnju mi nije privuklo ništa značajno o gljivama što već nemam. Došao sam da posetim njihov čuveni „Muzej Gljiva“ koji je osnovao dr. Romano Božac. Muzej sam lako pronašao. Nalazi se na Trgu Bana Jelačića broj 3 pored Cvetne pijace. Ušao sam u muzej sa idejom da ostanem oko sat vremena i družim se sa Zvonko Vuk koji je tamo domaćin. To je bio plan, samo nisam očekivao da je u muzeju liofilizirano više od 1500 vrsta gljiva. Nisu tu samo gljive iz Hrvatske, ima ih iz svih krajeva sveta, i donirali su ih vredni gljivari. Nalaze se tu i naše Morchella steppicola - Stepski smrčci koje sam ja donirao i poslao pre nekoliko godina kada je jedna naša ekipa tu bila u poseti. Razgovarao sam sa Zvonkom o gljivama koje bi voleo da vidi u postavci i došli smo do Psilocybe serbica koja raste u Srbiji. Ali nisam baš siguran kako da je dostavimo u Zagreb. Napomenuo sam domaćinu Zvonku da su mnogi nazivi gljiva u međuvremenu promenjeni, što ćete i sami primetiti. Nazivi gljiva su spajani i razdvajani i da bi to možda trebalo srediti. Zvonko mi je rekao da znaju za to ali da za sada nazive neće menjeati zbog sećanja na osnivača ovog muzeja. Kako god Muzej Gljiva u Zagrebu prevazišao je sva moja očekivanja. Planiranih 1h završio se posle više od 3h kada me je Najdraža nazvala i rekla da su završili šoping u centru. Teško je bilo odvojiti se od tolikih gljiva. Mnoge vrste sam sretao, ali bilo je tu i dosta specijaliteta koje prvi put vidim. Moraću se u muzej vratiti ponovo kada budem u Zagrebu. Zahvaljujem i ljubaznom domaćinu Zvonku na razgovoru i srdačnom dočeku uz čaj od čage. U Zagreb sam došao i da se vidim sa prijateljima koje odavno nisam video i da im prenesem pozdrave Novosadskih Gljivara. Sa Nevenom i Ivanom sam razgovarao o mikroskopiji, inverzionim uljima, smrčcima koje paralelno istražujemo u Srbiji i Hrvatskoj i preneo im pozdrave poznanika iz Srbije. Profesoru Branku Bartoliću sam predao pozdrave našeg MGSS i GDNS. Proveli smo dosta vremena u srdačnom razgovoru o gljivarima Srbije i Hrvatske i nastavku naše saradnje. Ali kratak i prekratak je vikend da se sve što sam želeo da obiđem u Zagrebu poseti i da se razgovara sa gljivarskim prijateljima. Za vas sam pripremio nekoliko fotki pa ih pogledajte i obavezno posetite Muzej Gljiva ili eventualno neki od mnogobrojnih muzeja u centru i okolini. Postoji tu čak i „Muzej prekinutih veza“. Ali njega nisam posetio. Mene jednostavno to ne interesuje, moja najdraža i gljive su moji prioriteti. Stevan Baluban, GD Novi Sad
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|