Članovi GDNS proveli su na Tari, jednoj od naših najlepših planina i nacionalnih parkova, nedelju dana. Poseta nije bila turistička, već radna i cilj posete je bio da se, u obimu koji je bio moguć, izvrši popis gljiva koje na Tari rastu krajem proleća i početkom leta. Takođe bilo je neophodno da se te gljive fotografišu, ubeleži GPS lokacija i kasnije determinišu i upišu u Excel tabele. Boravili smo na Tari na poziv Zavoda za zaštitu prirode Srbije u okviru saradnje Zavoda i Mikološko gljivarskog saveza Srbije u njihovoj vili na Kaluđerskim barama.
Naravno bili smo oduševljeni i odlučili da idemo, za početak, na Mitrovac, Crveni potok i Tepih livadu inače zaštićeno područje I kategorije. Nismo tu pronašli puno gljiva jer je to deo sa čistom smrčom, ali uživali smo u predivnom terenu i već pravili planove za ponovnu posetu Tari krajem septembra kada je ta šuma prepuna gljiva svih vrsta. Kasnije smo otišli u jednu hrastovu šumu u blizini Kaluđerskih bara i tu pronašli puno gljiva koje u ovo vreme rastu i na Fruškoj gori. Bilo je tu raznih vrsta Russula, Lactariusa, Boletus-a, Leccinum-a i slično.
Četvrtak je jedan deo ekipe odlučio da ide na teren Osluša i usput poseti našeg prijatelja sa Tare Moču koji tamo boravi preko cele godine i uživa u svojim penzionerskim danima. On nas je vodio u Bukovu šumu koja se nalazi u blizini. Opet puno vrsta gljiva i lepog druženja. Svratili smo i na fenomenalni vidikovac Osluša da bacimo pogled na Drinu i Bajinu baštu. Vratili smo se na Kaluđerske bare i nastavili prema Bajinoj bašti da obiđemo i lepe hrastove šume koje rastu malo niže. Malo je reći da smo bili oduševljeni lepotom tih šuma i pravim tepihom mahovine iz koje su rasle lisičarke, vrganji, cortinarius-i, lactarius-i i ostale vrste gljiva. Uveče naravno opet determinacija koja je potrajala do posle ponoći. A broj determinisani gljiva je znatno prešao brojku od 100 vrsta. Koliko ih je ukupno bilo saznaćemo kasnije kada Ivana iz ZZPS sredi svoje excel tabele.
Pre povratka kući odlučio sam da posetim reku Vrelo ili Godina, kako je još zovu, 365 metara dugu. Nalazi se u Perućcu u blizini Bajine bašte. Nekada bistra i mirna rečica puna pastrmki sada je nabujala od kiša koje su padale proteklih dana i skoro se prelivala preko obale. Razlog posete je u stvari bio restoran Vrelo koji je napravljen bukvalno iznad vodopada preko koga se rečica Vrelo survava u Drinu. A u restoranu najbolja čorbica i pastrmke na žaru. To se ne propušta kada sam u tom kraju Srbije. Moja preporuka da ovo ni Vi ne propustite ako ste u blizini.
Povratak kući bio je preko Bajine Bašte, gde sam zastao da napravim još jednu fotku čuvene kućice na Drini, zatim sam put nastavio preko Kapije Podrinja, Povlena, Maljena i Debelog brda. Zastao sam na vidikovcu Kapije podrinja da još jednom pogledam Raj u kome živimo i koji, imam utisak, nedovoljno cenimo.