Jedna od naših standardnih destinacija su Viline vode, izvor duboko u šumi pored kojeg je nekada stajao prelepi planinarski dom ali je sada od njega ostala samo tabla sa natpisom i uspomena. Ove subote je bio veliki odziv, više od dvadeset gljivara se uputilo u tihi lov. Prvo smo se popeli na dom pod Glavicom i utvrdili da nema ništa od kafe - zatvoreno do daljnjeg a onda preko Savinih voda i strmine koja nas je dobro izmorila ka Vilinim vodama. Uspon i odmor Na Vilinim vodama smo se odmorili i okrepili. Dva velika drveta su se obrušila i pala tačno preko česme. Do vode se može doći ali uz malo provlačenja. Takođe smo izvršili kratku determinaciju gljiva pronađenih na prethodnoj relaciji i usput malo obučili nove članove. Gljiva je, po pitanju diverziteta, bilo daleko više nego prethodne subote ali je zato bio veoma mali broj onih koje većinu članova najviše i interesuju, jestivih. Mršavo Ostatak puta je bio malo dinamičniji, prvo smo na više mesta osetili onaj nezaboravan miris gljive Phallus impudicus, znate onaj sladunjavo bolesno-otužni miris. Jedan od najupornijih gljivara je izvršio triangulaciju nosem i ispod nanosa lišća iščeprkao potpuno skrivenog falusa. Još samo da ga obučimo da traži tartufe. I onda pred sam kraj, kada je sva nada već gotovo utihnula, pronađosmo kralja gljiva. Njegovo veličanstvo vrganj. I to ne bilo kakav već Boletus edulis, vrsta vrganja za kojeg do sada nismo imali jasnu potvrdu da raste na Fruškoj gori. Svi elementi su bili tu: mrežica na pola drške, beli obrub, debela robustna drška. Još jedna potvrđena vrsta na našoj panonskoj lepotici. Prepešačili smo nešto jače od 12 km i uživali u zatišju između dva najavljena pljuska. Sledeće subote nas čeka novi izazov; Noćni marš i lov na svetleće zavodnice. Vidimo se tada.
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|