Momčilo Daljev, GD Novi Sad
Foto: Bojan Šeguljev, Mileva Bajakić i Jelena Bajat
Gljivarsko drustvo Novi Sad |
Ponukani, kao što to uvek biva, nekom pričom, ovog puta izloženoj u knjizi "Beograd ispod Beograda" o grupi autora koji su godinama istraživali beogradske "katakombe", a uvek spremni za avanturu i nova iskustva odlučismo se na jednodnevnu ekskurziju u prestonicu ali ne da vidimo široke bulevare, splavove i kafane (mada je bilo i toga) već da odškrinemo vrata jednog tajnog Beograda, mesta za koje ni mnogi Beograđani ne znaju. Izlet je počeo na železničkoj stanici u Novom Sadu, ukrcali smo se na sokola i njegovim krilima poleteli put Beograda. Ekipa Polećemo Obilazak smo započeli na Kalemegdanu. Odslušali smo kratku priču o gradu koji je više puta rušen pa ponovo dizan a višeslojne zidine Beogradske tvrđave pamte, a i prikazuju, sve svoje nekadašnje i sadašnje stanovnike: Kelte, Rimljane, Ugare, Turke, Austrijance i, naposletku, Srbe. Tragovi svih njih su vidljivi svuda po zidinama tvrđave ali su, takođe, razbacani po postavkama bezbroj muzeja. Admiral i kontra admiral Prva tačka koju smo posetili je bio Rimski bunar, građevina koja nije ni rimska niti je bunar. Sagradili su ga Austrijanci tokom svoje kratke vlasti nad ovim gradom (pre nego što su ga Turci vratili nazad a nakon toga Srbi učinili trajno svojim) da posluži kao cisterna, sabirnica za vodu, kako bi garnizon mogao da odoli dugoj opsadi. Oko njega su se isplele mnoge misterije ali ni stvarnost nije nimalo vedra, dešavala su se tu ubistva pa i surova pogubljenja. Alfred Hičkok, majstor napetosti je hodio tim stepenicama i bio inspirisan njime (kako priče kažu). Veoma blizu Rimskog bunara se nalazi jedna malo novija građevina, takozvani Titov bunker. Izgrađen je u jeku Informbirovske paranoje i bio potpuna tajna sve do 2008. godine kada je otvoren za javnost. O njemu se ne zna skoro ništa osim godine izgradnje i namene. Služio je kao spremište za protiv avionske topove 88 mm koje je opsluživala posada od po 4 čoveka. U slučaju Sovjetskog napada cigle bi se polomile a topovi bili izvučeni na površinu specijalnim liftom koji je pokretan dinamom. U podnožju Kalemegdana leži Barutana, zanimljiva građevina koja nam je bila naredna tačka. Barutanu su, takođe, izgradili Austrijanci poučeni događajem koji se zbio tokom zauzeća grada od Turaka. Jedno Austrijsko đule je pogodilo spremište baruta koje je diglo u vazduh dobar deo zidina te olakšao napadačima posao oko zaposedanja Beograda. Da se istorija ne bi ponovila oni napraviše ovo impozantno zdanje koje je u neko novije vreme služil kao diskoteka a sada, bogu hvala, kao lapidarijum u kojem su izloženi razni eksponati rimskog perioda pronađeni u i oko Beograda kao i široj okolini. Nakon gustiranja postavke antičkih nalaza smo otišli do vinskog laguma na obali Save gde smo se okrepili i odmorili. Kako nam krv nije dala mira sedeti odlučili smo da napustimo družinu pod palicom turističkog vodiča i zapucali nazad na Kalemegdan. Sledeća stanica Vojni muzej. Krivudali smo lavirintom hodnika i odradili pravo malo hodočašće kroz vreme. Od antike, preko feudalnog doba pa sve do najnovijih dana mogli smo videti evoluciju oruđa kojima su se ljudi međusobno istrebljivali kroz vekove. Fascinantna zbirka, zaista, vredi posete. Ipak je bio viđen 99' Samo delićak onoga što možete videti Posle napornog pešačenja, šta drugo nego ručak. Preporučena nam je najstarija kafana u Beogradu simboličnog imena "?" Teško je obići Beograd u jednom danu, ma teško ga je obići i za godinu dana al načinismo napor i odškrinusmo vrata onoga što do sada nismo znali. Potrebno je još poseta kako bi štriklirali sve tačke date u knjizi "Beograd ispod Beograda" ali takvi smo ti mi, dobismo metu i nećemo se smiriti dok sve ne obiđemo. Nešto za bezbožnike A ponešto i za vernike Dan se bližio kraju a samim tim nam je i isticalo vreme za ovo naše mini hodočašće. Ostalo nam je još dosta toga: Tašmajdanska pećina, zemunski lagumi, rimski vodovod,... i šta još sve ne. Biće prilike, valja odtabanati do Prokopa. Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi.
Momčilo Daljev, GD Novi Sad Foto: Bojan Šeguljev, Mileva Bajakić i Jelena Bajat
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|