Leucocoprinus je rod gljiva u okviru familije Agaricaceae i deo je grupe gljiva u koje spadaju i rodovi: Leucoagaricus, Lepiota, Cystolepiota, Macrolepiota i Chlorophyllum a obuhvaćeni su zajedničkim nazivom Lepiotidne gljive.
Odlike roda su: šuplja,vlaknasta drška koja pri bazi prelazi u bulbu da bi se zatim naglo suzila, nežan i nepostojan prsten, saprobski način života. Predstavnik roda je Leucocoprinus cepistipes.
Uglavnom su to gljive tropskih krajeva ali zahvaljujući svom saprobskom načinu života uspele su da nasele stanove i kuće širom planete tako što dospevaju u saksije sa cvećem i plastenike zajedno sa zemljom koja se koristi kao podloga.
Takođe su poznati kao uzgojna kultura mrava tkača ( Acromyrmex i Atta ) koji kultivišu gljive iz ovog roda đubreći miceliju sažvakanim lišćem i drugom biljnom materijom. Mravi tkači dovlače u svoje mravinjake otrovno lišće kojim se hrane gljive da bi, nakon što gljive sa njima završe, ono postalo jestivo za mrave.
Leucocoprinus birnbaumi syn. Leucocoprinus flos-sulphuris je možda najpoznatija gljiva iz ovog zanimljivog roda. Gljiva je potpuno žute boje prekrivena sitnim žutim ljuspama, do 6cm, žućkastog mesa bez osobitog mirisa i ukusa. Iako se vodi kao vrsta nepoznate jestivosti u SAD su zabeleženi slučajevi trovanja ovom gljivom. U Srbiju povremeno zaluta pa svojom lepom pojavom dodatno ukrasi neku saksiju sa cvećem.
Leucocoprinus cretaceus je gljiva bele boje prekrivena beličasti ljuspama, do 10cm, meso beličasto bez osobenog mirisa i gorkog ukusa, može se naći po saksijama i plastenicima na dobro nađubrenom zemljištu.
Leucocoprinus brebissonii je sitna, nežna gljiva beličaste boje promera do 2cm. Prsten je nežan i nestalan, šešir beličast sa tamnosmeđim pečatom u sredini, prekriven sitnim ljuspicama. Meso je beličasto, neodređenog mirisa i ukusa. Toksičnost ove gljive je potvrđena.
Ovu gljivu su 28.09. 2017 u svom stanu u saksiji sa mladicom tkz sibirskog limuna - trolisne pomorandže (Poncirus trifoliata) pronašli članovi Gljivarskog Društva Novi Sad, Boris i Marija Glušica.
Još dve poznate vrste iz ovog roda su: Leucocoprinus fragilissimus koja se od Leucocoprinus birnbaumi razlikuje krhkijom građom i naborima na šeširu koji se pružaju od centra ka obodu i Leucocoprinus cepistipes koji se od Leucocoprinus cretaceus razlikuje tako što mu meso, kada se protrlja, dobija žute do narandžasto crvene tonove.
Rod se sastoji od približno 40 vrsta i svaka od njih se zahvaljujući svom specifičnom načinu života može, pre ili kasnije, naći u nekom od domaćinstava u Srbiji.
Link ka kratkom videu o mutualizmu mrava i gljiva
https://www.youtube.com/watch?v=qH62OUNC-8s