Gljive su organizmi koje prepoznajemo zahvaljujući njihovim specifičnim izgledom i navikli smo da, kada pominjemo pečurke, u glavi stvorimo sliku organizma koji se sastoji od šešira i drške. Međutim, karakteristični oblik pečurke je samo jedan od morfoloških manifestacija ovog čudesnog sveta.
Postoje gljive školjkastog i batinastog oblika, želatinozne, izdužene, kopitaste kao i gljive koje oblikom podsećaju na bića iz naučno fantastičnih filmova poput Clathrus archerii (došljaka iz daleke Australije).
Jedna od posebno zanimljivih grupa gljiva su tkz Ptičija gnezda koje su ime dobile po specifičnom izgledu koje podseća na korpice ili gnezda ispunjena jajima i pripadaju rodovima Cyathus i Crucibulum (porodica Nidulariceae).
„Jaja“ ili peridiole su reproduktivne strukture koje u sebi sadrže spore a za plodno telo gljive su vezane elastičnom mrežom micelija koje se nazivaju funikule. U pitanju su sitne gljive i veoma se lako zanemare ali, jednom kada znanjem otključate čarobni svet gljiva, primećivaćete, na svoju radost, grozdove gnezdašaca načičkane na otpalim grančicama drveća, tlu i biljnom otpadu. Peridiole su sočivastog oblika i služe kao zaštita za gljivine spore, kada gljiva sazri peridiole ispadaju, pucaju i izbacuju spore u spoljašnju sredinu.
Predstavnici svojih rodova su Cyathus striatus i Crucubulum laeve.
U Srbiji su zastupljene četiri vrste iz grupe „Ptičijih gnezda“ a to su:
Cyathus striatus: peharčići mogu biti promera do 1,5 cm visine i 1,2 cm širine. Smeđe su boje i dlakavi sa spoljne strane. Unutrašnjost peharčića je narebrena prepoznatljivim strijama po kojima se ova vrsta lako raspoznaje i ispunjena je sa grupicom peridiola sočivastog oblika, sivkasto bele boje razmera do 0,2 mm. Kada je gljiva mlada, zaštićena je beličastom membranom koja puca starenjem. Plodonose pričvršćene za otpale grančice.
Postoje gljive školjkastog i batinastog oblika, želatinozne, izdužene, kopitaste kao i gljive koje oblikom podsećaju na bića iz naučno fantastičnih filmova poput Clathrus archerii (došljaka iz daleke Australije).
Jedna od posebno zanimljivih grupa gljiva su tkz Ptičija gnezda koje su ime dobile po specifičnom izgledu koje podseća na korpice ili gnezda ispunjena jajima i pripadaju rodovima Cyathus i Crucibulum (porodica Nidulariceae).
„Jaja“ ili peridiole su reproduktivne strukture koje u sebi sadrže spore a za plodno telo gljive su vezane elastičnom mrežom micelija koje se nazivaju funikule. U pitanju su sitne gljive i veoma se lako zanemare ali, jednom kada znanjem otključate čarobni svet gljiva, primećivaćete, na svoju radost, grozdove gnezdašaca načičkane na otpalim grančicama drveća, tlu i biljnom otpadu. Peridiole su sočivastog oblika i služe kao zaštita za gljivine spore, kada gljiva sazri peridiole ispadaju, pucaju i izbacuju spore u spoljašnju sredinu.
Predstavnici svojih rodova su Cyathus striatus i Crucubulum laeve.
U Srbiji su zastupljene četiri vrste iz grupe „Ptičijih gnezda“ a to su:
Cyathus striatus: peharčići mogu biti promera do 1,5 cm visine i 1,2 cm širine. Smeđe su boje i dlakavi sa spoljne strane. Unutrašnjost peharčića je narebrena prepoznatljivim strijama po kojima se ova vrsta lako raspoznaje i ispunjena je sa grupicom peridiola sočivastog oblika, sivkasto bele boje razmera do 0,2 mm. Kada je gljiva mlada, zaštićena je beličastom membranom koja puca starenjem. Plodonose pričvršćene za otpale grančice.
Cyathus striatus
Cyathus olla: peharčići su isprva cilindričnog oblika dok starenjem, kako se otvaraju, dobijaju oblik trube. Po veličini i opštem izgledu su jednake prethodnoj vrsti ali se razlikuju po glatkoj unutrašnjosti olovno sive boje i peridiolama koje su skoro dvostruko veće i narastu do 0,4mm.
Plodonose u grupicama na otpadu biljnog porekla.
Plodonose u grupicama na otpadu biljnog porekla.
Cyathus olla
Cyathus stercoreus: neznatno su sitnije građe od dve gorenavedene vrste ali sa njima deli karakterističan izgled pehara ili gnezda. Od gorenavedenih se jasno razlikuje po sivoj površini pehara posutim sitnim dlačicama, kontrastnom tamno sivom unutrašnjošću i tamnosivim skoro crnim peridiolama.
Plodonose u grupicama na otpadu biljnog porekla.
Plodonose u grupicama na otpadu biljnog porekla.
Cyathus stercoreus
Crucibulum laeve: najsitnija od svih gnezdašaca, visine do 1cm. Dugo ostaje prekrivena narandžasto crvenom membranom koja štiti peridiole do momenta njihovog sazrevanja. Spoljašnjost i unutrašnjost ove gljive je narandžaste boje dok su peridiole blede i mnogo svetlije. Plodonose na otpadu biljnog porekla. Retka je vrsta.
Crucibulum leave