Tekst: Momčilo Daljev
Svi smo, manje više, čuli za dietilamid lisergičnu kiselinu, halucinogenu drogu poznatiju pod svojom skraćenicom LSD ili popularno nazvanoj esid.
Efekti, nakon konzumiranja ove supstance obično uključuju izmenjeno stanje svesti, osećanja i okruženja. Mnogi korisnici vide ili čuju stvari koje ne postoje.
Tipični su simptomi proširenih zenica, povišenog krvnog pritiska i povišene telesne temperature. Efekti obično počinju u roku od pola sata i mogu trajati do 12 sati. Upotrebljava se uglavnom kao rekreativna droga i iz spiritualnih razloga.
Iako su opštoj populaciji dobro poznati efekti upotrebe LSDa, što iz ličnih iskustava što iz raznih razmenjenih priča i studija, osoba koja stoji iza otkrića te supstance je većini ljudi skoro pa nepoznata.
Albert Hofman (11 januar 1906 – 29 April 2008) je bio švajcarski hemičar koji je ostavio veliki pečat u mikologiji upravo svojim otkrićem LSDa ali i po tome što je prvi naučnik koji je utvrdio hemijski sastav hitina, gradivne materije svih gljiva.
Uz još nekoliko mikologa smatra se jednim od utemeljivača Etnomikologije kao nauke.
Školovanje je završio na univerzitetu u Cirihu a svoj proboj u svetsku nauku je načinio već 1929. godine kada je, u svom doktorskom radu, utvrdio konačnu hemijsku strukturu hitina.
Hitin je, kao što je većini gljivara poznato, ono što gljive čini veoma teško svarljivom hranom i potencijalnim izazivačem alergijskih reakcija nakon konzumiranja istih. Po svojoj hemijskoj strukturi hitin (C8H13O5N) je polimer dugog lanca N-acetilglukozamina, kao derivata glukoze. To je primarna komponenta ćelijskih zidova u gljivama, egzoskeletima zglavkara, poput rakova i insekata, radula mekušaca (anatomska struktura koja služi za hranjenje), usnog aparata glavonožaca i krljušti riba.
Svi smo, manje više, čuli za dietilamid lisergičnu kiselinu, halucinogenu drogu poznatiju pod svojom skraćenicom LSD ili popularno nazvanoj esid.
Efekti, nakon konzumiranja ove supstance obično uključuju izmenjeno stanje svesti, osećanja i okruženja. Mnogi korisnici vide ili čuju stvari koje ne postoje.
Tipični su simptomi proširenih zenica, povišenog krvnog pritiska i povišene telesne temperature. Efekti obično počinju u roku od pola sata i mogu trajati do 12 sati. Upotrebljava se uglavnom kao rekreativna droga i iz spiritualnih razloga.
Iako su opštoj populaciji dobro poznati efekti upotrebe LSDa, što iz ličnih iskustava što iz raznih razmenjenih priča i studija, osoba koja stoji iza otkrića te supstance je većini ljudi skoro pa nepoznata.
Albert Hofman (11 januar 1906 – 29 April 2008) je bio švajcarski hemičar koji je ostavio veliki pečat u mikologiji upravo svojim otkrićem LSDa ali i po tome što je prvi naučnik koji je utvrdio hemijski sastav hitina, gradivne materije svih gljiva.
Uz još nekoliko mikologa smatra se jednim od utemeljivača Etnomikologije kao nauke.
Školovanje je završio na univerzitetu u Cirihu a svoj proboj u svetsku nauku je načinio već 1929. godine kada je, u svom doktorskom radu, utvrdio konačnu hemijsku strukturu hitina.
Hitin je, kao što je većini gljivara poznato, ono što gljive čini veoma teško svarljivom hranom i potencijalnim izazivačem alergijskih reakcija nakon konzumiranja istih. Po svojoj hemijskoj strukturi hitin (C8H13O5N) je polimer dugog lanca N-acetilglukozamina, kao derivata glukoze. To je primarna komponenta ćelijskih zidova u gljivama, egzoskeletima zglavkara, poput rakova i insekata, radula mekušaca (anatomska struktura koja služi za hranjenje), usnog aparata glavonožaca i krljušti riba.
Hitin
Radeći za jednu laboratoriju u Bazelu i to na izučavanju gljivica ergota (patogeni izazivač trovanja raženom glavicom – bolest poznata kao Vatra svetog Antuna) dolazi, godine 1943, do otkrića LSDa na osnovu kojeg je učvrstio svoju svetsku slavu.
Ražena glavica je milenijumima bila izazivač masovnih trovanja i jedna od pošasti čovečanstva. Ljudi i stoka su se zaražavali ovom gljivicom jedući hleb (ili krmivo) ispečen od zaraženog brašna.
Jezgra gljivica ergota sadrže lisergičnu kiselinu. Kada je dodao dietilamin, proizveo je dietilamin lizergičnu kiselinu, iliti LSD. Dok je radio na ovom novom jedinjenju, Hofman je otkrio da su njegovi snažni halucinogeni efekti slični onima kod alkaloida prirodne lizergične kiseline koji se nalaze u semenima vrste Rivea corimbosa (Ololiukui), koju su Asteci koristili u svojim verskim obredima.
On je, takođe, i prva osoba u istoriji koja se izložila dejstvu LSDa. Prvi put slučajno, tokom otkrića tako što je manju količinu droge apsorbovao kroz kožu prsta, a drugi put namerno kako bi mogao da opiše efekte koje ovo jedinjenje izaziva.
To njegovo drugo izlaganje je u istoriji ostalo poznato pod nazivom „ biciklistički dan“ zato što je u pratnji laboratorijskog asistenta pokušao da dođe do svoje kuće vozeći bicikl pod uticajem droge. Kasnije je svoje iskustvo ovako opisao:
"... Malo po malo mogao sam početi da uživam u neviđenim bojama i igrama oblika koji su se zadržavali iza mojih zatvorenih očiju. Kaleidoskopske, fantastične slike obrušavale su se na mene, naizmenično, raznobojno, otvarale se, a zatim se zatvarale u krugove i spirale, eksplodirajući u fontanama boja, preuređujući se i hibridizirajući se u stalnom toku ... "
Biciklistički dan
Međutim, njegovi izleti u psihodeliju se ne zadržavaju na LSDu.
Kasnije je Hofman otkrio 4-acetoksi-DET (4-acetoksi-N, N-dietiltriptamin, takođe poznat kao etacetin, etilacibin ili 4-AcO-DET) halucinogeni triptamin.
Prvi put je sintetizovao 4-AcO-DET 1958. godine u laboratoriji Sandoz. Hofman je postao direktor odeljenja za prirodne proizvode Sandoza i nastavio je sa proučavanjem halucinogenih materija koje se nalaze u meksičkim gljivama i drugim biljkama koje tamo koriste urođenici. To je dovelo do sinteze psilocina i psilocibina, aktivnog agensa mnogih "čarobnih gljiva".
1962. Hofmann i njegova supruga Anita otputovali su u južni Meksiko u potrazi za biljkom "Ska Maria Pastora" (Listovi Marije Pastirice), kasnije poznatom kao Salvia divinorum . Mogao je da dobije uzorke ove biljke, ali nikada nije uspeo da identifikuje njeno aktivno jedinjenje, koje je od tada identifikovano kao diterpenoid salvinorin.
Psilocibin, LSD i Psilocybe serbica
Do kraja svog života Albert Hofman se bezuspešno borio da novotkrivene supstance uvrsti u svetsku medicinu kao važno oružje u borbi protiv raka, tumora i drugih obolenja. Poslednje godine su mu protekle u ogorčenju prema naučnoj zajednici dok je nemoćno gledao kako, jednu po jednu, supstancu koju je otkrio stavljaju na listu zabranjenih droga.
Kako god da se Hofmanova borba završila iza sebe je ipak ostavio bogato nasleđe. Pronašao je ključ za vrata uma, obogatio mikologiju kao nauku iako je bio hemičar a ne mikolog, svojim izučavanjima je bacio svetlo na brojna mistična nasleđa ljudske rase tako što je identifikovao ključni sastojak većine svetskih kulteva svetih gljiva i dao nam materijal za buduća istraživanja.
Kako god da se Hofmanova borba završila iza sebe je ipak ostavio bogato nasleđe. Pronašao je ključ za vrata uma, obogatio mikologiju kao nauku iako je bio hemičar a ne mikolog, svojim izučavanjima je bacio svetlo na brojna mistična nasleđa ljudske rase tako što je identifikovao ključni sastojak većine svetskih kulteva svetih gljiva i dao nam materijal za buduća istraživanja.
Albert Hofmann