Uvod u mikroskopiju gljiva
Autor teksta: Bojan Šeguljev
Gljivarsko društvo Novi Sad
[email protected]
Nakon memorisanja latinskih naziva niza vrsta gljiva, sama se nameće činjenica da je broj vrsta gljiva daleko veći nego što jedna osoba može da upamti i razlikuje. Usmeravanje pažnje i interesa na jednu familiju gljiva, ili čak rod, je nužan sledeći korak ka ozbiljnom bavljenju mikologijom. Mikroskopija je drugi logičan korak koji će načiniti svaki ozbiljan gljivar ili mikolog nakon što se upozna sa Carstvom gljiva.
Pogrešno je misliti da posmatranjem spora svake gljive možemo zaključiti o kojoj se vrsti radi. Mikroskopija je samo jedna od alatki koja nam je na raspolaganju prilikom determinacije gljiva. Mnoge vrste gljiva imaju vrlo slične spore i njihovim posmatranjem i merenjem često ne možemo dobiti taksonomski bitne podatke. Osim toga, podaci o dimenzijama spora u literaturi značajno variraju. Kombinacijom morfometrijskih podataka o sporama sa drugim mikroskopskim morfološkim karakteristikama (koje često nije lako uočiti) možemo preciznije pretpostaviti koju vrstu gljive posmatramo.
Osim dimenzija i oblika spora neke od važnijih mikroskopskih karakteristika gljiva su: prisustvo i oblik cistidija (sterilne ćelije), bazidiole, bazidije (sporonosne ćelije), struktura kutikule(pileipellis) i dr.
1. Nabavka mikroskopa:
Svakako prvi korak ka posmatranju spora gljiva je kupovina mikroskopa. Za tu svrhu je potrebno imati svetlosni mikroskop sa moći uvećanja do 1000X. Većina mikroskopa to postiže specijalnim imerzionim objektivom. Cena takvih mikroskopa značajno varira i kreće se od nekoliko stotina evra do nekoliko desetina hiljada evra. Postoji nekoliko renomiranih proizvođača mikroskopa poput Nikon-a i Olympus-a, čiji mikroskopi se u Srbiji mogu nabaviti po ceni od 1500 do 3500 evra. Takvi mikroskopi imaju trinokularnu glavu namenjenu povezivanju kamere tj fotoaparata. Pošto su finansijska sredstva često ograničena, postoje i alternative poput kupovine polovnog mikroskopa ili NO NAME mikroskopa. Takvi mikroskopi se mogu naći za cenu ispod 1000 evra. Iz ličnog iskustva mogu reći da cene polovnih mikroskopa na domaćim sajtovima (Kupindo, Kupujemprodajem i dr.)su često nerealne i treba se dobro upoznati sa cenama sličnih uređaja pre kupovine. Vredno je i napomenuti da se bilo kakvi mikroskopi namenjeni kao dodaci za mobilne telefone ili jeftini digitalni mikroskopi ne mogu koristiti u mikologiji. Pravilo „koliko para, toliko muzike“ u mikologiji treba često doslovno shvatiti.
2. Dodatna oprema:
Nakon kupovine mikroskopa, potrebno je nabaviti potrošni materijal. To uključuje predmetna stakla, pokrovna stakla, pincete, žilete, hemijske reagense i mikrobiološke boje. Dobra način nabavke mnogih od ovih stvari su sajtovi Kupindo i Kupujem-prodajem. Prednost ovih sajtova je u tome što se kupoprodaja vrši od strane fizičkih lica, što značajno pojednostavljuje samu nabavku opreme. Hemijske reagense je mnogo teže nabaviti, ali i za to postoje rešenja. Najvažnije je imati upornost i snalažljivost.
3. Mikroskopiranje:
Ako ste nakon nabavke mikroskopa pomislili da je najteži posao za vama i da nadalje predstoji samo lep posao posmatranja spora, pogrešili ste. Za pravljenje dobrog mikroskopskog preparata je potrebno dosta veštine i vežbe. Svakako je najlakše posmatrati spore u kapi vode, ali za druge mikroskopske karakteristike gljiva potrebno je mnogo više truda. Sve se na kraju svodi na metod „probaj i promaši“.
Posmatranje spora:
Prvi korak u posmatranju spora je branje zrele gljive. Branjem nedovoljno zrele gljive vam se može desiti da ne pronađete spore ili da spore budu nezrele. Takve spore ne možemo koristiti u opisivanju gljiva. Nakon što smo ubrali gljivu, odstranimo dršku i klobuk stavimo na list belog papira da prenoći. Sledećeg jutra ćemo naći otisak spora na papiru. Boja otiska spora nam može poslužiti kao bitna karakteristika proučavane vrste. Vrhom mikroskopske eze ili drugim oštrim predmetom možemo nastrugati malu količinu spora i staviti na predmetno staklo. Ukoliko posmatramo pigmentisane spore biće nam potrebna samo kap vode koju stavimo na spore. Još bolje ako imamo 3-4% rastvor kalijum hidroksida (KOH). Ali treba imati u vidu da KOH može izmeniti boju spora. S toga, prilikom fotografisanja spora obavezno navodimo u kom medijumu smo pravili preparat. Međutim, spore koje su nepigmentisane je mnogo teže videti. Za posmatranje takvih spora je neophodno dodati neku od mikrobioloških boja.
Autor teksta: Bojan Šeguljev
Gljivarsko društvo Novi Sad
[email protected]
Nakon memorisanja latinskih naziva niza vrsta gljiva, sama se nameće činjenica da je broj vrsta gljiva daleko veći nego što jedna osoba može da upamti i razlikuje. Usmeravanje pažnje i interesa na jednu familiju gljiva, ili čak rod, je nužan sledeći korak ka ozbiljnom bavljenju mikologijom. Mikroskopija je drugi logičan korak koji će načiniti svaki ozbiljan gljivar ili mikolog nakon što se upozna sa Carstvom gljiva.
Pogrešno je misliti da posmatranjem spora svake gljive možemo zaključiti o kojoj se vrsti radi. Mikroskopija je samo jedna od alatki koja nam je na raspolaganju prilikom determinacije gljiva. Mnoge vrste gljiva imaju vrlo slične spore i njihovim posmatranjem i merenjem često ne možemo dobiti taksonomski bitne podatke. Osim toga, podaci o dimenzijama spora u literaturi značajno variraju. Kombinacijom morfometrijskih podataka o sporama sa drugim mikroskopskim morfološkim karakteristikama (koje često nije lako uočiti) možemo preciznije pretpostaviti koju vrstu gljive posmatramo.
Osim dimenzija i oblika spora neke od važnijih mikroskopskih karakteristika gljiva su: prisustvo i oblik cistidija (sterilne ćelije), bazidiole, bazidije (sporonosne ćelije), struktura kutikule(pileipellis) i dr.
1. Nabavka mikroskopa:
Svakako prvi korak ka posmatranju spora gljiva je kupovina mikroskopa. Za tu svrhu je potrebno imati svetlosni mikroskop sa moći uvećanja do 1000X. Većina mikroskopa to postiže specijalnim imerzionim objektivom. Cena takvih mikroskopa značajno varira i kreće se od nekoliko stotina evra do nekoliko desetina hiljada evra. Postoji nekoliko renomiranih proizvođača mikroskopa poput Nikon-a i Olympus-a, čiji mikroskopi se u Srbiji mogu nabaviti po ceni od 1500 do 3500 evra. Takvi mikroskopi imaju trinokularnu glavu namenjenu povezivanju kamere tj fotoaparata. Pošto su finansijska sredstva često ograničena, postoje i alternative poput kupovine polovnog mikroskopa ili NO NAME mikroskopa. Takvi mikroskopi se mogu naći za cenu ispod 1000 evra. Iz ličnog iskustva mogu reći da cene polovnih mikroskopa na domaćim sajtovima (Kupindo, Kupujemprodajem i dr.)su često nerealne i treba se dobro upoznati sa cenama sličnih uređaja pre kupovine. Vredno je i napomenuti da se bilo kakvi mikroskopi namenjeni kao dodaci za mobilne telefone ili jeftini digitalni mikroskopi ne mogu koristiti u mikologiji. Pravilo „koliko para, toliko muzike“ u mikologiji treba često doslovno shvatiti.
2. Dodatna oprema:
Nakon kupovine mikroskopa, potrebno je nabaviti potrošni materijal. To uključuje predmetna stakla, pokrovna stakla, pincete, žilete, hemijske reagense i mikrobiološke boje. Dobra način nabavke mnogih od ovih stvari su sajtovi Kupindo i Kupujem-prodajem. Prednost ovih sajtova je u tome što se kupoprodaja vrši od strane fizičkih lica, što značajno pojednostavljuje samu nabavku opreme. Hemijske reagense je mnogo teže nabaviti, ali i za to postoje rešenja. Najvažnije je imati upornost i snalažljivost.
3. Mikroskopiranje:
Ako ste nakon nabavke mikroskopa pomislili da je najteži posao za vama i da nadalje predstoji samo lep posao posmatranja spora, pogrešili ste. Za pravljenje dobrog mikroskopskog preparata je potrebno dosta veštine i vežbe. Svakako je najlakše posmatrati spore u kapi vode, ali za druge mikroskopske karakteristike gljiva potrebno je mnogo više truda. Sve se na kraju svodi na metod „probaj i promaši“.
Posmatranje spora:
Prvi korak u posmatranju spora je branje zrele gljive. Branjem nedovoljno zrele gljive vam se može desiti da ne pronađete spore ili da spore budu nezrele. Takve spore ne možemo koristiti u opisivanju gljiva. Nakon što smo ubrali gljivu, odstranimo dršku i klobuk stavimo na list belog papira da prenoći. Sledećeg jutra ćemo naći otisak spora na papiru. Boja otiska spora nam može poslužiti kao bitna karakteristika proučavane vrste. Vrhom mikroskopske eze ili drugim oštrim predmetom možemo nastrugati malu količinu spora i staviti na predmetno staklo. Ukoliko posmatramo pigmentisane spore biće nam potrebna samo kap vode koju stavimo na spore. Još bolje ako imamo 3-4% rastvor kalijum hidroksida (KOH). Ali treba imati u vidu da KOH može izmeniti boju spora. S toga, prilikom fotografisanja spora obavezno navodimo u kom medijumu smo pravili preparat. Međutim, spore koje su nepigmentisane je mnogo teže videti. Za posmatranje takvih spora je neophodno dodati neku od mikrobioloških boja.
Najčešće korišćene boje i reagensi za posmatranje spora i determinaciju gljiva su:
Congo red 1 % aq (boji zidove spora i hifa i njihov sadržaj),
Lactophenol Cotton Blue (boji hitin u ćelijskim zidovima gljiva, usled toksičnosti oprezno je koristiti),
Melzer's reagent (izuzetno teško se nabavlja iako je jedan od najznačajnijih reagenasa u mikologiji),
Amonijak - za mnoge Russulae
Ammonium hydroxide 5% – 10% aq. (za mikroskopiju smeđe pigmentisanih spora),
KOH 3-10% aq - Kalijum hidroksid (koristi se za rehidrataciju materijala pre mikroskopiranja i kao makrohemijski reagens kod mnogih gljiva)
FeSO4- Gvožđe sulfat - za determinaciju mnogih Russula
Fenol - Phenol - za determinaciju mnogih gljiva
H2SO4 35% - Sumporna kiselina - za Amanita-e
Lugolov rastvor - lugol - za askomicete
(>>GLJIVARSKO DRUŠTVO NOVI SAD<< JE OBEZBEDILO MNOGE MIKOLOŠKE REAGENSE I BOJE -
Zainteresovani pojedinci kojima su potrebni reagensi za determinaciju gljiva (posebno rodova Russula i Cortinarius) mogu nas kontaktirati na e-mail [email protected])
Napomena: Mnoge boje i reagensi koji se koriste u mikologiji su vrlo toksični, s toga je potrebno sa posebnom pažnjom rukovati sa njima i koristiti zaštitnu odeću.
Congo red 1 % aq (boji zidove spora i hifa i njihov sadržaj),
Lactophenol Cotton Blue (boji hitin u ćelijskim zidovima gljiva, usled toksičnosti oprezno je koristiti),
Melzer's reagent (izuzetno teško se nabavlja iako je jedan od najznačajnijih reagenasa u mikologiji),
Amonijak - za mnoge Russulae
Ammonium hydroxide 5% – 10% aq. (za mikroskopiju smeđe pigmentisanih spora),
KOH 3-10% aq - Kalijum hidroksid (koristi se za rehidrataciju materijala pre mikroskopiranja i kao makrohemijski reagens kod mnogih gljiva)
FeSO4- Gvožđe sulfat - za determinaciju mnogih Russula
Fenol - Phenol - za determinaciju mnogih gljiva
H2SO4 35% - Sumporna kiselina - za Amanita-e
Lugolov rastvor - lugol - za askomicete
(>>GLJIVARSKO DRUŠTVO NOVI SAD<< JE OBEZBEDILO MNOGE MIKOLOŠKE REAGENSE I BOJE -
Zainteresovani pojedinci kojima su potrebni reagensi za determinaciju gljiva (posebno rodova Russula i Cortinarius) mogu nas kontaktirati na e-mail [email protected])
Napomena: Mnoge boje i reagensi koji se koriste u mikologiji su vrlo toksični, s toga je potrebno sa posebnom pažnjom rukovati sa njima i koristiti zaštitnu odeću.
4. Posmatranje drugih mikrostruktura gljiva:
Postoji još nekoliko bitnih karakteristika gljiva koje se mogu posmatrati mikroskopom i koje nam mogu dati taksonomski bitne podatke. To je pre svega priosistvo, dimenzije i oblik cistidija, hifalna struktura pileipelisa, ćelije sferocite u volvi roda Amanita i dr.
Za posmatranje cistidija je potrebno napraviti poprečni presek himenijuma gljive ili presek samo jednog listića. Ovde je bitno znati koju ivicu listića posmatramo kako bismo bili sigurni koje cistidije opisujemo. Heliocistidije se nalaze na samoj ivici listića, pleurocistidije se nalaze bočno na listićima, pileocistidije su na pileipelisu kobuka gljive i za njihovo je posmatranje potrebno napraviti poprečni presek pileipelisa.
Postoji još nekoliko bitnih karakteristika gljiva koje se mogu posmatrati mikroskopom i koje nam mogu dati taksonomski bitne podatke. To je pre svega priosistvo, dimenzije i oblik cistidija, hifalna struktura pileipelisa, ćelije sferocite u volvi roda Amanita i dr.
Za posmatranje cistidija je potrebno napraviti poprečni presek himenijuma gljive ili presek samo jednog listića. Ovde je bitno znati koju ivicu listića posmatramo kako bismo bili sigurni koje cistidije opisujemo. Heliocistidije se nalaze na samoj ivici listića, pleurocistidije se nalaze bočno na listićima, pileocistidije su na pileipelisu kobuka gljive i za njihovo je posmatranje potrebno napraviti poprečni presek pileipelisa.