Tekst: Momčilo Daljev
Tokom Srednjeg veka u južnoj Evropi, osobito Italiji i Istri, izbijale su „epidemije“ masovne histerije koje su nazivane horeomanija. U pitanju su bile čitave skupine putujućih plesača i svirača koji su lutali od grada do grada, plesali i svirali do iznemoglosti da bi padali u trans i histerični zanos.
Koren horeomanije je ležao u verovanju da osobe koje su ujedene od strane otrovne tarantule mogu da se izleče od otrova isključivo plesom do iznemoglosti. Po tom pauku su i plesači nazvani tarantisti a ples tarantela.
Međutim, većina obolelih zapravo nije patila od ujeda tarantule već su bili uvučeni u ritualni ples koji je privlačio svakojake ljude obolele od raznih bolesti, avanturiste, lutalice, probisvete i razvratnike a ples se neretko okončavao pravim orgijama i nasiljem.
Među tim plesačima se nalazila jedna veoma posebna grupa ljudi. Njihovi simptomi su bili specifični, patili su od snažnih napada groznice i halucinacija a često su im udovi bili crni od suve gangrene. Prema opisima, mnogi od njh su pratili putujuće grupe horeomanata poštapajući se štakama i drugim pomagalima potpirujući opštu histeriju svojim snažnim halucinacijama i spazmama koje su im prožimale celo telo. Prema novijim saznanjima istoričara, većina horeomanata je zapravo i bila sastavljena od osoba sa takvim simptomima.
Samo, uzročnik te bolesti nije bio nikakav otrovni pauk već sitna, neugledna gljiva Claviceps purpurea – ražena glavica koja parazitira na raži i srodnim žitaricama.
Tokom Srednjeg veka u južnoj Evropi, osobito Italiji i Istri, izbijale su „epidemije“ masovne histerije koje su nazivane horeomanija. U pitanju su bile čitave skupine putujućih plesača i svirača koji su lutali od grada do grada, plesali i svirali do iznemoglosti da bi padali u trans i histerični zanos.
Koren horeomanije je ležao u verovanju da osobe koje su ujedene od strane otrovne tarantule mogu da se izleče od otrova isključivo plesom do iznemoglosti. Po tom pauku su i plesači nazvani tarantisti a ples tarantela.
Međutim, većina obolelih zapravo nije patila od ujeda tarantule već su bili uvučeni u ritualni ples koji je privlačio svakojake ljude obolele od raznih bolesti, avanturiste, lutalice, probisvete i razvratnike a ples se neretko okončavao pravim orgijama i nasiljem.
Među tim plesačima se nalazila jedna veoma posebna grupa ljudi. Njihovi simptomi su bili specifični, patili su od snažnih napada groznice i halucinacija a često su im udovi bili crni od suve gangrene. Prema opisima, mnogi od njh su pratili putujuće grupe horeomanata poštapajući se štakama i drugim pomagalima potpirujući opštu histeriju svojim snažnim halucinacijama i spazmama koje su im prožimale celo telo. Prema novijim saznanjima istoričara, većina horeomanata je zapravo i bila sastavljena od osoba sa takvim simptomima.
Samo, uzročnik te bolesti nije bio nikakav otrovni pauk već sitna, neugledna gljiva Claviceps purpurea – ražena glavica koja parazitira na raži i srodnim žitaricama.
Horeomanija
Ražena glavica (Claviceps purpurea) je gljiva iz porodice Clavicipitaceae.
Vrsta je podjeljena u 3 grupe (G1, G2, G3) s obzirom na stanište,
morfologiju sklerocija i konidija, kao i sadržaju alkaloida. Obligatni je
parazit koji parazitira pretežno na raži, pšenici i ječmu te još oko 400 drugih vrsta trava iz celog sveta.
Plodno telo ove gljive podseća na pepeljastu izraslinu oblika banane. Polni stadijum se sastoji od većeg broja sitnih kruškolikolikih plodišta utisnutih u glavičasti nosač – stromu, koji se nalazi na vrhu valjkaste drške. Strome se razvijaju u proleće iz crnoljubičastih, tvrdih izduženih sklerocija (u farmaciji poznatih pod imenom Secale curnutum).
Sklerocija, struktura smeđe do crne boje, duga 1-3,5 cm, služi za preživljavanje nepovoljnih uslova kao što su niske temperature ali i kao medijum za polno razmnožavanje. Nakon što sazri, sklerocija otpada s biljke i na tlu stagnira do proleća.
Plodišta sazrevaju tokom leta i tada izbacuju nitaste askospore koje, raznošene vetrom, zaraze ženske cvetove raži. Na zaraženim cvetovima razvija se bespolna forma koja proizvodi konidije (bespolne spore) i sladak sok koji zajedno s konidijama prenose insekti na nove biljke raži.
Na zaraženim cvetovima se kasnije razvijaju sklerocije koje prezimljuju. Sklerocije u sebi sadrže otrovne alkaloide koji su uzročnici trovanja raženom glavicom.
Vrsta je podjeljena u 3 grupe (G1, G2, G3) s obzirom na stanište,
morfologiju sklerocija i konidija, kao i sadržaju alkaloida. Obligatni je
parazit koji parazitira pretežno na raži, pšenici i ječmu te još oko 400 drugih vrsta trava iz celog sveta.
Plodno telo ove gljive podseća na pepeljastu izraslinu oblika banane. Polni stadijum se sastoji od većeg broja sitnih kruškolikolikih plodišta utisnutih u glavičasti nosač – stromu, koji se nalazi na vrhu valjkaste drške. Strome se razvijaju u proleće iz crnoljubičastih, tvrdih izduženih sklerocija (u farmaciji poznatih pod imenom Secale curnutum).
Sklerocija, struktura smeđe do crne boje, duga 1-3,5 cm, služi za preživljavanje nepovoljnih uslova kao što su niske temperature ali i kao medijum za polno razmnožavanje. Nakon što sazri, sklerocija otpada s biljke i na tlu stagnira do proleća.
Plodišta sazrevaju tokom leta i tada izbacuju nitaste askospore koje, raznošene vetrom, zaraze ženske cvetove raži. Na zaraženim cvetovima razvija se bespolna forma koja proizvodi konidije (bespolne spore) i sladak sok koji zajedno s konidijama prenose insekti na nove biljke raži.
Na zaraženim cvetovima se kasnije razvijaju sklerocije koje prezimljuju. Sklerocije u sebi sadrže otrovne alkaloide koji su uzročnici trovanja raženom glavicom.
Claviceps purpurea - ražena glavica
Životni ciklus, sklerocije i strome
Trovanje raženom glavicom se naziva ergotizam (prema ovoj grupi gljiva koje se nazivaju ergoti) i javlja se kod ljudi koji su jeli hleb umešen od brašna zaraženih žitarica i kod stoke koja se hranila zaraženim zrnevljem i krmivom.
Postoje dve vrste simptoma trovanja ovom gljivom: konvulzivni i gangrenozni ergotizam; gangrenozni oblik je bio čest u zapadnoj Evropi, dok je konvulzivni oblik prevladavao u Rusiji.
U slučaju gangrenoznog oblika toksični alkaloidi obustavljaju protok krvi, rezultirajući
grotesknim simptomima. Jedna od karakteristika je oticanje ekstremiteta, popraćeno
osećajem vatrene vrućine i hladnoće. Moguć je svrbež i peckanje na koži, stanje poznato pod nazivom formikacija (mravci). Nakon nekog vremena pojavi se suva gangrena na noktima, svim prstima, na kraju i udovima. Ekstremiteti postanu crni a u težim slučajevima mumificirani delovi se odvoje od tela bez gubitka krvi.
U konvulzivnom obliku javlja se grčenje mišića i konvulzije kao i teška živčana
disfunkcija. Između konvulzija, oboleli pate od nesanice i nezasite gladi. Oni koji prežive
često ostanu mentalno poremećeni.
Halucinacije, izgubljenost, zbunjenost i privremena ili permanentna psihoza mogu biti
propratna stanja oba tipa ergotizma. Takođe, trudnice koje konzumiraju čak i najmanju količinu sklerocija najčešće dožive pobačaj.
Postoje dve vrste simptoma trovanja ovom gljivom: konvulzivni i gangrenozni ergotizam; gangrenozni oblik je bio čest u zapadnoj Evropi, dok je konvulzivni oblik prevladavao u Rusiji.
U slučaju gangrenoznog oblika toksični alkaloidi obustavljaju protok krvi, rezultirajući
grotesknim simptomima. Jedna od karakteristika je oticanje ekstremiteta, popraćeno
osećajem vatrene vrućine i hladnoće. Moguć je svrbež i peckanje na koži, stanje poznato pod nazivom formikacija (mravci). Nakon nekog vremena pojavi se suva gangrena na noktima, svim prstima, na kraju i udovima. Ekstremiteti postanu crni a u težim slučajevima mumificirani delovi se odvoje od tela bez gubitka krvi.
U konvulzivnom obliku javlja se grčenje mišića i konvulzije kao i teška živčana
disfunkcija. Između konvulzija, oboleli pate od nesanice i nezasite gladi. Oni koji prežive
često ostanu mentalno poremećeni.
Halucinacije, izgubljenost, zbunjenost i privremena ili permanentna psihoza mogu biti
propratna stanja oba tipa ergotizma. Takođe, trudnice koje konzumiraju čak i najmanju količinu sklerocija najčešće dožive pobačaj.
Simptomi kod ljudi i stoke
Kroz istoriju je poznato više epidemija ergotizma a istoričari veruju da je ražena glavica bila ključni sastojak u piću koje se koristilo tokom Eleusinskih misterija.
U srednjem veku su epidemije ergotizma bile toliko česte da je osnovana specijalna samostanska bolnica posvećena svetom Antunu čiji su se monasi bavili lečenjem obolelih od ergotizma.
Po redu monaha svetog Antuna je tako i bolest dobila svoj prepoznatljivi naziv Vatra svetog Antuna ali i Sveta kuga (sacra pestis) i Sveta vatra (ignis sacra).
Pretpostavlja se da je i masovna histerija koja je inicirala čuveni slučaj Salemskih veštica bila izazvana konzumiranjem hleba koji je bio zaražen raženom glavicom a zabeleženi su slučajevi trovanja u XX veku.
U Srednjem veku se javljala izuzetno visoka stopa smrtnosti kod osoba obolelih od ergotizma. Po nekim podacima između 990 godine i 1129 godine u Francuskoj je od ove bolesti umrlo više od 50 000 ljudi.
U srednjem veku su epidemije ergotizma bile toliko česte da je osnovana specijalna samostanska bolnica posvećena svetom Antunu čiji su se monasi bavili lečenjem obolelih od ergotizma.
Po redu monaha svetog Antuna je tako i bolest dobila svoj prepoznatljivi naziv Vatra svetog Antuna ali i Sveta kuga (sacra pestis) i Sveta vatra (ignis sacra).
Pretpostavlja se da je i masovna histerija koja je inicirala čuveni slučaj Salemskih veštica bila izazvana konzumiranjem hleba koji je bio zaražen raženom glavicom a zabeleženi su slučajevi trovanja u XX veku.
U Srednjem veku se javljala izuzetno visoka stopa smrtnosti kod osoba obolelih od ergotizma. Po nekim podacima između 990 godine i 1129 godine u Francuskoj je od ove bolesti umrlo više od 50 000 ljudi.
Histerija Salemskih veštica
Ergotizam nastaje zbog delovanja alkaloida: ergometrina, ergometrinina, ergotamina, i ergotaminina, koji se nalaze u sklerocijama. Ovi alkaloidi su našli primenu u savremenoj medicini gde se koriste za stimulaciju kontrakcije uterusa pri porodjaju, ubrzavaju perifernu cirkulaciju,kao i u lečenju migrene. Danas se za potrebe farmaceutske industrije sklerocije proizvode veštačkim zaražavanjem raži da bi se dobio što veći prinos sklerocija.
Nekada se napitak od ražene glavice koristio za izazivanje pobačaja.
Do trovanja najčešće dolazi lošim skladištenjem žitarica koje su izložene vlagi i temperaturnim šokovima.
Brojna važna medicinska otkrića proistekla su iz istraživanja ergot gljivica i ergotizma. Godine 1935. izolovan je alkaloid ergonovin. Budući da izaziva snažne mišićne kontrakcije, koristi se za izazivanje porođaja i za kontrolu krvarenja. Alkaloid ergotamin se intenzivno koristi za ublažavanje migrenskih glavobolja kroz suženje krvnih sudova.
U SAD postoji čitava industrija ražene glavice gde se hektari žitarica veštački zaražavaju gljivom Claviceps purpurea kako bi se dobila berba sklerocija koje su našle široku upotrebu u farmaceutskoj industriji.
1943 godine, hemičar Albert Hofman je proučavao gljivice ergota, čija jezgra sadrže lisergičnu kiselinu. Kada je dodao dietilamin, proizveo je dietilamin lizergičnu kiselinu, poznatiju kao LSD. Dok je radio na ovom novom jedinjenju, Hofman je otkrio da su njegovi snažni halucinogeni efekti slični onima kod alkaloida prirodne lizergične kiseline koji se nalaze u semenima vrste Rivea corimbosa (Ololiukui), koju su Asteci koristili u svojim verskim obredima.
Nekada se napitak od ražene glavice koristio za izazivanje pobačaja.
Do trovanja najčešće dolazi lošim skladištenjem žitarica koje su izložene vlagi i temperaturnim šokovima.
Brojna važna medicinska otkrića proistekla su iz istraživanja ergot gljivica i ergotizma. Godine 1935. izolovan je alkaloid ergonovin. Budući da izaziva snažne mišićne kontrakcije, koristi se za izazivanje porođaja i za kontrolu krvarenja. Alkaloid ergotamin se intenzivno koristi za ublažavanje migrenskih glavobolja kroz suženje krvnih sudova.
U SAD postoji čitava industrija ražene glavice gde se hektari žitarica veštački zaražavaju gljivom Claviceps purpurea kako bi se dobila berba sklerocija koje su našle široku upotrebu u farmaceutskoj industriji.
1943 godine, hemičar Albert Hofman je proučavao gljivice ergota, čija jezgra sadrže lisergičnu kiselinu. Kada je dodao dietilamin, proizveo je dietilamin lizergičnu kiselinu, poznatiju kao LSD. Dok je radio na ovom novom jedinjenju, Hofman je otkrio da su njegovi snažni halucinogeni efekti slični onima kod alkaloida prirodne lizergične kiseline koji se nalaze u semenima vrste Rivea corimbosa (Ololiukui), koju su Asteci koristili u svojim verskim obredima.