Tekst: Momčilo Daljev
U skladu sa Pravilnikom o proglašenju i zaštiti zaštićenih vrsta gljive se dele na strogo zaštićene i zaštićene vrste.
Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva su divlje vrste koje su iščezle sa teritorije Republike Srbije ili njenih delova, vraćene programima reintrodukcije, krajnje ugrožene, ugrožene, reliktne, lokalno endemične, stenoendemične, međunarodno značajne i zaštićene divlje vrste, od posebnog značaja za očuvanje biološke raznovrsnosti Republike Srbije.
Pravilnik o proglašenju i zaštiti zaštićenih vrsta - Član 3
Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva su divlje vrste koje u prirodi trenutno nisu ugrožene u meri da im preti opasnost da nestanu ili postanu kritično ugrožene a to su ranjive, endemične, indikatorske, ključne i kišobran vrste, reliktne, međunarodno značajne i zaštićene divlje vrste, kao i vrste koje nisu ugrožene ali se zbog njihovog izgleda mogu lako zameniti sa strogo zaštićenim vrstama.
Pravilnik o proglašenju i zaštiti zaštićenih vrsta – Član 5
Zaštita gljiva se sprovodi na celoj teritoriji Republike Srbije sledećim merama:
zaštitom staništa, sanacijom i revitalizacijom oštećenog staništa, reintrodukcijom, podrškom naučnim i drugim istraživanjima i drugim merama koje propisuje Ministarstvo Zaštite Životne Sredine.
Sa pravne tačke gledišta (gljivarskim očima gledano) gljive se dele na četiri grupe: strogo zaštićene gljive, gljive koje podležu pod kontrolu ograničenog prometa, gljive koje nisu zaštićene ali su retke i gljive koje nisu ni retke ni zaštićene.
Ovaj kratki tekst će se baviti samo sa prve tri grupe sa posebnim akcentom na strogo zaštićene vrste gljiva.
Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva su divlje vrste koje su iščezle sa teritorije Republike Srbije ili njenih delova, vraćene programima reintrodukcije, krajnje ugrožene, ugrožene, reliktne, lokalno endemične, stenoendemične, međunarodno značajne i zaštićene divlje vrste, od posebnog značaja za očuvanje biološke raznovrsnosti Republike Srbije.
Pravilnik o proglašenju i zaštiti zaštićenih vrsta - Član 3
Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva su divlje vrste koje u prirodi trenutno nisu ugrožene u meri da im preti opasnost da nestanu ili postanu kritično ugrožene a to su ranjive, endemične, indikatorske, ključne i kišobran vrste, reliktne, međunarodno značajne i zaštićene divlje vrste, kao i vrste koje nisu ugrožene ali se zbog njihovog izgleda mogu lako zameniti sa strogo zaštićenim vrstama.
Pravilnik o proglašenju i zaštiti zaštićenih vrsta – Član 5
Zaštita gljiva se sprovodi na celoj teritoriji Republike Srbije sledećim merama:
zaštitom staništa, sanacijom i revitalizacijom oštećenog staništa, reintrodukcijom, podrškom naučnim i drugim istraživanjima i drugim merama koje propisuje Ministarstvo Zaštite Životne Sredine.
Sa pravne tačke gledišta (gljivarskim očima gledano) gljive se dele na četiri grupe: strogo zaštićene gljive, gljive koje podležu pod kontrolu ograničenog prometa, gljive koje nisu zaštićene ali su retke i gljive koje nisu ni retke ni zaštićene.
Ovaj kratki tekst će se baviti samo sa prve tri grupe sa posebnim akcentom na strogo zaštićene vrste gljiva.
I
Strogo zaštićene vrste gljiva
Strogo zaštićene vrste gljiva
1. Battarrea phalloides
Ova krajnje zanimljiva gljiva se može pronaći po suvim i peskovitim terenima Evrope, Azije, Australije, Afrike, Severne i Južne Amerike. U Srbiji su poznata dva staništa ove gljive; jedno je Deliblatska peščara a pronađena je i u okolini Subotice.
Drška joj je drvenasta, vitka, duga do 40cm i posuta je ljuspicama. Drška se razvija iz volve slične onima kod gljiva iz roda Amanita. Iako ima oblik koji podseća na gljive sa listićavim plodnim telom, ipak je sličnija puharama zbog toga što na vrhu drške ima šešir prekriven opnom koja čuva spore i koje se rasprše na vetru kada opna pukne.
Ova krajnje zanimljiva gljiva se može pronaći po suvim i peskovitim terenima Evrope, Azije, Australije, Afrike, Severne i Južne Amerike. U Srbiji su poznata dva staništa ove gljive; jedno je Deliblatska peščara a pronađena je i u okolini Subotice.
Drška joj je drvenasta, vitka, duga do 40cm i posuta je ljuspicama. Drška se razvija iz volve slične onima kod gljiva iz roda Amanita. Iako ima oblik koji podseća na gljive sa listićavim plodnim telom, ipak je sličnija puharama zbog toga što na vrhu drške ima šešir prekriven opnom koja čuva spore i koje se rasprše na vetru kada opna pukne.
Battarrea phalloides
2. Amanita vittadinii sin. Saproamanita vittadinii – Vitadinijeva pupavka, livadska pupavka
Jedina poznata pupavka u Srbiji koja raste po livadama. Izgledom veoma podseća na livadskog šampinjona ali se od njega razlikuje po belim listićima i površinom plodnog tela koje je prekriveno sitnim ljuspicama. Iz godine u godinu gljivari iz Srbije pronalaze sve više primeraka ove gljive koja se u literaturi vodi kao mediteranska vrsta.
Amanita vittadinii
3. Entoloma bloxamii – Ljubičastoplava rudoliska
Plodonosi od avgusta do novembra po livadskim terenima. Ima sve osnovne morfološke karakteristike gljiva iz roda Entoloma – ružičaste listiće koji su u mladosti više krem boje i zvonast šešir. Njena posebna karakteristika je ljubičastoplava boja drške i šešira koja je u snažnom kontrastu sa belom bojom mesa gljive.
Entoloma bloxamii
4. Phallus hadriani – Peščarski stršak
Gljiva veoma slična vrsti Phallus impudicus koja je veoma dobro poznata svim gljivarima. Od svog poznatijeg rođaka se razlikuje malo drugačijim mirisom i volvi koja je ljubičaste boje.
Pronađen je na više lokaliteta širom Srbije.
Phallus hadriani
5. Mutinus caninus – Pasji stršak
Još jedna iz grupe falusolikih gljiva, Mutinus caninus je mnogo manji od drugih falusa i poznat je po tome da raste u grupama na tlu bogatom organskim ostacima biljaka.
Mutinus caninus
6. Strobilomyces strobilaceus – Šumski starac
Tamnosiva vrganjevka koja plodonosi od avgusta do kraj leta u lišćarskim, često bukovim, šumama. Za njega su karakteristične ljuspice koje prekrivaju jednako kapu i šešir. Meso gljive je belo ali na preseku poprima ružičastu boju koja kasnije prelazi u tamnosivu.
Strobilomyces strobilaceus
7. Leccinellum crocipodium – Hrastov ded
Raste u simbiozi sa hrastom i može se pronaći po planinskim i nizijskim šumama širom Srbije. Drška i šešir su mu smeđe boje dok su pore žute. Karakteristike po kojima se razlikuje od ostalih gljiva iz roda Leccinum (kojima je doskora pripadao) su zašiljena baza stručka i osobina da često raste u busenovima.
Leccinellum crocipodium
8. Phylloporus rhodoxanthus – Listićava vrganjevka
Gljiva iz porodice Boletacea koju karakterišu žuti listići kao kontrast većini vrganjevki koje imaju plodno telo u obliku cevčica.
Phylloporus rhodoxanthus
9. Hygrophorus marzuolus – Martovka
Poznata i veoma raširena gljiva u Srbiji. Plodonosi po lišćarskim šumama od kraja februara do kraja marta. Šešir joj je sive boje mada gljiva često ume da bude potpuno bela dok se nalazi ispod lišća.
Hygrophorus marzuolus
10. Rhodotus palmatus – Kajsijevka
Vrsta koja lagano izumire u Evropi i nalazi se na crvenim listama mnogih zemalja. Raste na panjevima i trulim deblima. Ružičaste je boje a šešir joj je karakteristično venasto naboran.
Rhodotus palmatus
11. Hygrocybe calyptriformis sin. Humidicutis calyptriformis – Rozikasta vlažnica
Još jedna veoma ugrožena gljiva, redovna stavka crvenih lista više zemalja. Plodonosi u jesenjem periodu po livadama i obodima šuma. Roza boja šešira i njegov karakteristični konični oblik ovu gljivu jasno izdvaja od drugih vlažnica (Hygrocybe).
Hygrocybe calyptriformis
12. Hygrocybe coccineocrenata
Hygrocybe coccineocrenata
13. Hygrocybe punicea – Skerletna vlažnica
Najkrupnija gljiva iz roda Hygrocybe. Plodonosi po livadama i obodima šuma a karakteristka joj je crvenkasto-žut, zoniran šešir i žućkasti listići.
Hygrocybe punicea
14. Boletus dupainii sin. Suillellus dupainii – Dipenov vrganj
Retka gljiva koja plodonosi u lišćarskim šumama, najčešće hrastovima. U pitanju je jedan iz grupe vrganja čije meso intenzivno menja boju u plavo na preseku. Šešir mu je crvenkast, poput paradajza, pore su narandžaste pa crvene, na dodir poplave ,bez osobitog mirisa i ukusa.
Boletus dupainii
15. Boletus impolitus sin. Hemileccinum impolitum – Žutonogi vrganj
Vrganj koji raste po listopadnim nizijskim i planinskim šumama. Šešir mu je svetlooker boje, a drška i pore žute. Meso je žuto i ne menja boju na preseku. Miris pomalo podseća na hlor dok mu je ukus blago kiselkast.
Boletus impolitus
16. Boletus regius sin. Butyriboletus regius – Kraljevka
Nešto češća gljiva koja plodonosi po lišćarskim šumama širom Srbije. Šešir joj je ružičastocrvene boje dok su joj pore i drška žute. Meso nema osoben miris i ukus i ne menja boju na preseku ili blago poplavi.
Boletus regius
17. Boletus rhodoxanthus sin. Suillellus rhodoxanthus – Žutocrveni vrganj
Šešir beličastooker boje sa ružičastim tonovima, pore su crvene i poplave na dodir, drška je svetložuta, prema osnovi crvena. Meso žuto, na oštećenim mestima poplavi.
Boletus rhodoxanthus
18. Boletus satanas sin. Rubroboletus satanas – Ludara
Gljiva sinonim za otrovnice među vrganjima. Krupna i mesnata gljiva oblika krčaga sa šeširom svetlooker boje, crvenim porama i mesom koje poplavi na preseku. Blago neprijatnog mirisa.
Boletus satanas
19. Myriostoma coliforme
Veoma retka zvezdača koja raste na peščanim terenima, uglavnom u simbiozi sa bagremom. U Srbiji su poznata dva staništa ove gljive: na Adi Ciganliji i Gornjačkoj klisuri.
Myriostoma coliforme
20. Polyporus umbellatus – Jelenovo uvo
Veoma prepoznatljiva i upečatljiva gljiva koja parazitira na lišćarima. Sastavljena je od više desetina stručaka koji se završavaju svetlooker šeširićima od 1cm do 4cm u promeru. Može se zameniti sa veoma sličnom gljivom Grifola frondosa.
Polyporus umbellatus
21. Panaeolus semiovatus - Balegarka
Gljiva koja plodonosi po livadskim staništima, uglavnom u konjskoj balezi i livadama na kojima se intenzivno napasaju konji.
Panaeolus semiovatus
22. Psilocybe serbica – Srpska balegarka
Plodonosi po lišćarskim i četinarskim šumama i terenu koji je bogat steljom, trulom materijom i kompostom, često uz potoke i veoma vlažna mesta. Ova gljiva je više puta opisivana i “uvođena” u nauku pod različitim imenima kao što su: P.bohemica, P.arcana i P.moravica ali je ipak utvrđeno da su to sve sinonimi gljive P.serbica koja je opisana pre ostalih.
Psilocybe serbica
23. Catathelasma imperiale – Carica
Izuzetno krupna gljiva sa veoma prepoznatljivim dvostrukim prstenom. Raste u četinarskim šumama i spada u retke gljive.
Catathelasma imperiale
24. Leucopaxillus giganteus – Velika uvijača
Veoma krupna gljiva levkastog oblika koja često raste u krugovima po pašnjacima i obodima šuma.
Leucopaxillus giganteus
25. Geastrum fornicatum – Gnezdasta zvezdača
Geastrum fornicatum
26. Geastrum melanocephalum – Crnoglava zvezdača
Geastrum melanocephalum
27. Geastrum schmidelii – Patuljasta zvezdača
Geastrum schmidelii
28. Sarcosphaera coronaria
Sarcosphaera coronaria
29. Fomitopsis rosea
Fomitopsis rosea
30. Podoscypha multizonata
Podoscypha multizonata
31. Hapalopilus croceus
Hapalopilus croceus
32. Albatrellus ovinus – Ovčije vime
Albatrellus ovinus
33. Hericium alpestre – Jelova brada
Hericium alpestre
34. Hericium cirrhatum – Školjkasta igličarka
Hericium cirrhatum
35. Hericium coralloides – Bukova brada
Hericium coralloides
36. Hericium erinaceus – Medveđa glava
Hericium erinaceus
37. Pycnoporellus alboluteus
Pycnoporellus alboluteus
38. Scutiger pes-caprae – Maglen, kozji papak
Scutiger pes-caprae
II
Zaštićene vrste gljiva
Pod zaštićene vrste gljiva spadaju gljive koje se vode pod zakonom o ograničenoj eksploataciji. To su gljive koje se sakupljaju komercijalno i/ili nekomercijalno ali masovno pa im na duge staze preti smanjenje populacije ukoliko se njihova eksploatacija ne stavi pod kontrolu. To takođe podrazumeva uvođenje dozvoli za branje, dozvoljene količine gljiva koje smeju da se iznesu iz prirode kao i obavezne obuke i sertifikacije berača. Za sada se sakupljanje samoniklih gljiva vrši bez nekog bitnijeg nadzora ali se očekuje usklađivanje sa Evropskom Unijom koja ima vrlo striktne zakone koje se tiču sakupljanja samoniklih gljiva.
Gljive koje spadaju pod kontrolu ograničene eksploatacije su:
Amanita caesarea,
Hygrophorus russula,
Marasmius oreades,
Boletus aereus,
Boletus edulis,
Boletus pinophilus,
Boletus reticulatus,
Cantharellus amethysteus,
Cantharellus cibarius,
Cantharellus cinereus,
Cantharellus friesii,
Craterellus cornucopioides,
Hydnum repandum,
Morchella elata,
Morchella esculenta,
Morchella vulgaris,
Tuber aestivum,
Tuber macrosporum,
Tuber magnatum,
Lactarius deliciosus,
Lactarius deterrimus,
Lactarius salmonicolor,
Lactarius sanguifluus,
Lactarius semisanguifluus,
Russula cyanoxantha,
Russula virescens.
III
Retke gljive
Pomalo je nezahvalno neku gljivu proglasiti retkom dok bi se neka druga izostavila sa ovog spiska. Neka gljiva može biti retka u jednom kraju Srbije dok je u drugom ima u izobilju, šta je merilo retkosti? Koji minimum brojnosti populacije je potreban da se neka gljiva ne smatra retkom? Sa druge strane imamo introdukovane vrste koje se po samoj svojoj definiciji smatraju retkim i zanimljivim dok takođe imamo gljive koje se još uvek nalaze ispod svih radara popularne gljivarske literature, poput Morchella stepicola – stepskog smrčka koji je prilično uobičajen širom Vojvodine ali ga, za sada, nećete naći u gljivarskim priručnicima koji se najčešće koriste za početnu edukaciju gljivara.
U ovom tekstu će se pokušati obuhvatiti retke gljive za koje svi znamo da postoje u Srbije ali i skrenuti pažnja čitaocima na neke koje još uvek nisu zvanično pronađene ali postoji mogućnost njihovog nalaza. Pojedine retke gljive, pa i celi rodovi (poput roda Amanita) su izostavljene radi smanjenja sadržaja i zbog toga što su detaljnije obuhvaćeni u drugim radovima (Rod Amanita u Srbiji od Nebojše Lukića) kao i rodovi sa velikim brojem vrsta. Teško je pokriti sve retke gljive u jednom ovakvom formatu tako da sam se odlučio za neki malo slobodniji i kraći format. Opisane vrste su izabrane nasumično bez nekog posebnog kriterijuma sa otvorenom opcijom da se neka vrsta doda u budućnosti tako da rado primam sve sugestije.
Cudonia circinans
Gljiva prljavožućkaste boje i nepravilnog oblika šešira. Meso joj je elastično, krem boje a mirisom podseća na smrčke. Plodonosi od leta do jeseni po mahovini u četinarskim šumama.
Cudonia circinans
Sparassis crispa – Kovrdžavka, kokičarka
Parazitira na četinarskom drveću i sastoji se od kratke osnove iz koje izbijaju brojni kovrdžavi listići koji čine da gljiva liči na karfiol. Meso je beličasto, krhko i blagog gljivljeg mirisa. Njoj slična, takođe retka, vrsta je Sparassis laminosa.
Sparassis crispa
Sparassis laminosa
Melanogaster ambiguus
Podzemna gljiva krtolastog oblika, mirisom podseća na naftu sa dozom belog luka. Gleba joj je komorasta a izgledom podseća na katran. Uglavnom se nalazi u blizini hrastova.
Melanogaster ambiguus
Clathrus archeri – Zvezdača
Gljiva introdukovana iz Australije. Isprva raste u obliku jajeta iz kojeg kasnije izrastaju 4 do 6 krakova crvene boje neprijatnog mirisa. Veoma upečatljiva gljiva koja se ne može zameniti ni sa jednom drugom vrstom.
Clathrus archeri
Clathrus ruber – Veštičije srce
Došljak iz tropskih krajeva poput predhodne gljive. Kao i zvezdača, veštičije srce izrasta iz jajeta i sastoji se od crvenkastih rešetki koje svojim neprijatnim mirisom privlače muve.
Clathrus ruber
Lepista densifolia
Šešir: do 10 cm, ispupčen pa levkasto udubljen, bele do krem boje.
Listići: veoma gusti, u početku beli a kasnije ružičastokrem boje, silazni.
Drška: 7x1,5 cm, deblja pri osnovi, boje kao i listići.
Meso: beličasto, oštrog gljivljeg mirisa.
Stanište: mešane i četinarske šume, retka vrsta, plodonosi u jesenjim mesecima.
Jestivost: nepoznata.
Komentar: izgledom podseća na nejestivu (po nekima blago toksičnu) gljivu Clitocybe phyllophila koja nema tako guste listiće.
Lepista densifolia
Leucopaxillus lepistoides
Mesnata gljiva nepravilne i podvijene ivice šešira. Drška je vlaknasta i zadebljana u osnovi. Gljiva je bela dok su joj listići sivkasto krem boje. Meso je beličasto, blagog ukusa i mirisa koji podseća na brašno. Stepska vrsta, plodonosi u grupama po travnatim površinama.
Leucopaxillus lepistoides
Cystolepiota bucknallii
Šešir od 3cm do 4cm, zvonastog oblika i kao da je obilato posut prahom. Plavoljubičaste boje koja vremenom bledi. Listići i zona drške ispod njih je krem boje dok je ostatak drške u boji šešira. Na oštećenim mestima poprimi ljubičastu boju.
Cystolepiota bucknallii
Cystolepiota hetieri
Šešir do 4cm posut prahom poput predhodne vrste, vunaste površine, krem boje sa nijansama tamnocrvene do rđaste. Listići su beličasti a drška je vunasta ispod zone prstena.
Cystolepiota hetieri
Lepiota ignivolvata
Šešir veličine do 12cm, u sredini ispupčen i oker smeđe boje koja prelazi u krem kako se širi ka ivici. Posebna karakteristika koja ovu Lepiotu izdvaja od svih ostalih je specifičan izgled prstena koji deluje kao da deli dršku na donju i gornju polovinu.
Lepiota ignivolvata
Lepiota kuehneriana sin. Lepiota wasseri
Šešir do 8cm, zvonolik pa raširen, ispupčen u sredini dok su ivice krpasto raspucale, oker boje po površini koja je uvek ispucala dok je baza šešira krem do bele boje.
Drška ispod zone prstena prekrivena vlaknastim tvorevinama.
Lepiota kuehneriana
Entoloma nitidum sin. Entocybe nitida
Šešir kupast do 5 cm, prepoznatljive tamnoplave boje. Listići su beličasti a starenjem prelaze u ružičastu. Drška je vlaknasta, uvijena i u boji šešira, pri bazi je beličasta. Miris na brašno a plodonosi u četinarima.
Entoloma nitidum
Stropharia aurantiaca sin. Stropholoma aurantiacum
Šešir do 6 cm, sluzav i narandžasto crvene boje. Listići spočetka bledo maslinasti pa ljubičasto smeđi. Raste na biljnom otpadu i stelji.
Stropharia aurantiaca
Gomphidius roseus – Rozikasti slinar
Šešir zaobljen, potom zaravnjen i pomalo udubljen, veoma sluzav, crvene do ružičaste boje. Listići su silazni, prvo sivkasti starenjem postaju crnkasti. Plodonosi u borovima kao parazit gljive Suillus bovinus.
Gomphidius roseus
Xerocomus armeniacus sin. Rheubarbariboletus armeniacus
Šešir do 8 cm svetlocrvene do roze boje koji vremenom ispuca. Cevčice su kratke, žute pa zelenkaste i poplave na dodir. Drška je često izuvijana i sužava se pri bazi.
Xerocomus armeniacus
Boletus depilatus sin. Hemileccinum depilatum
Šešir naboran i gladak u nijansama žutosmeđe boje. Cevčice žute pa zelenkaste, na dodir poplave. Meso je čvrsto, svetložuto i ne menja boju. Blagog mirisa i ukusa. Plodonosi u listopadnim šumama najčešće ispod graba i lipe.
Boletus depilatus
Chlorophyllum agaricoides sin. Endoptychum agaricoides
Gljiva stepskih i peščanih krajeva. Listići su skriveni i otkrivaju se tek kada je gljiva zrela za raspršivanje spora kada spoljni omotač puca. Ova gljiva još uvek nije zvanično zabeležena u Srbiji ali postoje nepotvrđeni nalazi ove vrste u Deliblatskoj peščari. Potencijalna staništa su joj Deliblatska peščara i stepsko peščarske oblasti na severu Vojvodine.
Chlorophyllum agaricoides
Morchella stepicola – Stepski smrčak
Ova vrsta smrčka je prilično uobičajena na Fruškoj gori i ostalim terenima Vojvodine a zabeleženi su i nalazi po drugim mestima u Srbiji. Ipak se i dalje ne može pronaći u priručnicima i knjigama koje se bave prepoznavanjem gljiva. Manji je od ostalih smrčaka i nema plodno telu u obliku prepoznatljivog saća već više podseća na gusto zbijene vijuge. Takođe je jedini smrčak koji nema šuplju dršku dok mu je i kapa samo delimično šupljikava. Meso mu je vrlo krhko i lomljivo.
Morchella stepicola
Fomitopsis iberica
Lignikolna gljiva koja uzrokuje mrku trulež na hrastu, grabu, boru i jasenu.
Основне особине које карактеришу врсту Fomitopsis iberica су: једногодишњи раст, конзоласто, седеће и зонирано спороносно тело, плутасто када се осуши, беле до крем боје, широке смеђе маргине (или у истој боји као и горња површина плодишта). Стерилна површина баршунаста, без формиране коре. Појединачна плодишта су ширине 30-80 mm. Површина хименофора беличаста до окер боје, поре округло-угласте, 3-4 по милиметру. Месо помало зонирано, влакнасто, крем боје, дебљине 1-3 cm. Мирис јак. Цевчице хименофора у боји пора, дебљине 5-10 mm. Хифални систем троструки, базидиоспоре цилиндричне или вретенасте, глатке, неамилоидне, димензија 6.5-8.5 x 2.8-3.5 µm. (Bojan Šeguljev).
Godine 2015 ovu gljivu je, prvi put zabeleženu u Srbiji, pronašao član GDNS Ranko Brdar u Begečkoj jami.
Fomitopsis iberica
Geopora foliacea
Veoma retka gljiva koju su prvi put u Sbiji pronašli članovi GDNS Draško Grujić i Milan Tomin kod mesta Beočin na Fruškoj gori.
Geopora foliacea
Conocybe deliquescens
Veoma retka gljiva za Srbiju. Do sada potvrđen nalaz Branislava Uzelca i drugi nalaz Ranka Brdara koji ju je pronašao u svom dvorištu u Veterniku.
Veoma sitna gljiva. Plodište raste noću. U jutarnjim satima se i dalje razvija. Oko podneva doživljava kolaps i pretvara se u smeđu kašu.
Coprinus sterquilinus
Retka vrsta koja dosta liči na mnogo poznatijeg rođaka - Coprinus comatus, od kojeg se najpouzdanije može razlikovati po staništu - raste najčešće na konjskom đubretu (a C. comatus na zemlji), mnogo ređe na zečjem ili na trulom organskom materijalu, i ima nešto tvrđu dršku naročito u donjem delu. Pronađena u selu Planinica kod Zaječara u aprilu na magarećem đubretu, inače se može naći tokom cele godine ako su uslovi povoljni. Takođe jestiva i istog ukusa kao C. comatus.
Coprinus sterquilinus - Foto i opis: "Sekula Opančić"
Callistosporium olivascens
Callistosporium olivascens - Foto i nalaz: "Sekula Opančić"
Metuloidea fragrans
Retka poliporna vrsta manjih dimenzija koju možemo pronaći na različitim vrstama listopadnog drveća, najčešće bukvi, grabu, leski i trešnji, od proleća do jeseni, uglavnom grupno. Jako sitne pore (oko 0.2mm) čija je površina prljavo-bele boje sa dosta svetlijim sterilnim rubom, prijatan miris na anis i svetlija boja gornje površine u nedostatku vlage razlikuju ovu vrstu od nekih relativno sličnih, pre svih skeletocutis nivea i laxitextum bicolor. Primerak sa slike pronađen krajem maja u selu Jalovik kod Šapca na grani lipe.
Metuloidea fragrans - Foto i tekst: "Sekula Opančić"
Metuloidea fragrans - Foto: Duško Trivić
Clitopilus geminus
Dosta retka gljiva u Srbiji, češća u centralnoj Evropi uglavnom po višim predelima. Raste na različitim staništima, pašnjaci, livade, ivice šuma i ređe šume, uglavnom listopadne i ponekad četinarske, krajem leta i u jesen, nije mikorizna. Ova na slici pronađena krajem oktobra u jednom bagremaru na periferiji Šapca. Dosta varijabilna po izgledu ali opet dovoljno karakteristična i relativno laka za prepoznavanje. Boja spora je crvenkasto-roze, kod starijih primeraka ponekad oboje dršku. Odlična jestiva gljiva ali zbog retkosti ne preporučujem branje.
Clitopilus geminus - Foto i tekst: "Sekula Opančić"
Xylobolus subpileatus
Xylobolus subpileatus - Foto i nalaz: "Sekula Opančić"
Pholiota lubrica
Pholiota lubrica - Foto i nalaz: "Sekula Opančić"
Lyophyllum semitale
Lyophyllum semitale - Foto i nalaz: "Sekula Opančić"
Lactarius citriolens
Retka Evropska vrsta, nalažen svuda ali najmanje u Južnoj Evropi, od balkanskih zemalja jedino u Bugarskoj. Nejestiv, izuzetno ljutog ukusa, mikorizan sa hrastom i grabom ugl. Ima na Nemačkoj wikipediji malo opširniji tekst. Spada u dlakave lactariuse, nema ih puno vrsta pa ga je lako determinisati.
Retka Evropska vrsta, nalažen svuda ali najmanje u Južnoj Evropi, od balkanskih zemalja jedino u Bugarskoj. Nejestiv, izuzetno ljutog ukusa, mikorizan sa hrastom i grabom ugl. Ima na Nemačkoj wikipediji malo opširniji tekst. Spada u dlakave lactariuse, nema ih puno vrsta pa ga je lako determinisati.
Lactarius citriolens - Foto, tekst i nalaz: "Sekula Opančić"
Suillus americanus
Vrsta veoma slična rasprostranjenoj domaćoj vrsti Suillus bovinus ali se od nje razlikuje po smeđim flekama na šeširu, smeđim otiscima koji ostaju kada se pritisnu cevčice i simbiontu (Pinus strobus - petoigličasti bor) ispod kojeg raste. Vrsta Suillus bovinus, sa druge strane, raste u simbiozi sa dvoigličastim borovima.
Suillus americanus - Foto i nalaz: "Sekula Opančić"