Gljive za izložbu su se sakupljale mahom u subotu jer je, koliko još u petak, kiša lila kao iz kabla. Obilazili su se tereni oko Andrevlja, Jaska, Šuljma i drugi.
Foto: Stevan Baluban
Gljivarsko drustvo Novi Sad |
Nebo se, napokon, smilovalo i dalo nam nekoliko sunčanih dana bez kiše. Taman dovoljno da obiđemo par ključnih terena na Fruškoj gori kako bi sakupili gljive za tradicionalnu Malu letnju izložbu u Novom Sadu. Za razliku od naše glavne manifestacije "Susreti gljivara na Fruškoj gori" ova je namenjena isključivo građanima a sve u cilju da se, makar malo, ljudima približi čarobni svet gljiva. Gljive za izložbu su se sakupljale mahom u subotu jer je, koliko još u petak, kiša lila kao iz kabla. Obilazili su se tereni oko Andrevlja, Jaska, Šuljma i drugi. Jedna od ekipa na Stevinom omiljenom terenu Našlo se Komarci su nas urnisali a vlažnost vazduha je bila 100%. Odoleli smo svim iskušenjima i uspeli da do saletle u Dunavskom parku dopremimo preko 100 determinisanih vrsta gljiva koje su posetioci mogli da vide a članovi društva su im odgovorili na sva pitanja. Privukli smo pažnju Pored izloženih gljiva, građani su mogli i da probaju specijalitete od gljiva koje su napravile naše vredne članice a koji su privukli pažnju isto koliko i eksponati. Gajeni Cordyceps militaris Sve u svemu, izložba je bila uspešna, kao da je bilo sumnje, a mi volimo da mislimo kako smo, makar malo, probudili uspavanu ljubav prema prirodi kod pojedinaca i da će, već naredni vikend, neko od njih umesto da dan provede uz televizor napustiti stan i zaputiti se u prirodu. Momčilo Daljev, GD Novi Sad
Foto: Stevan Baluban
0 Comments
Planina Tara se nalazi u zapadnoj Srbiji i proteže se između kanjona reke Drine, doline reke Đetinje i planine Zlatibor. Najviši vrh ove planine je Koziji Rid, sa nadmorskom visinom od 1591 metar. Planina Tara se sastoji iz tri celine: Ravna Tara – Deo koji se nalazi u Kaluđerskim barama, planinski deo i kanjonski deo. Na Tari se nalazi Nacionalni park Tara koji je osnovan 1981. godine i prostire se na površini od 19.175 hektara. Tara je poznata po svojim vidikovcima, jezerima i skijalištima. Na Tari se nalaze tri veštačka jezera: Perućac, Zaovinsko i Rača. Perućac je najveće i najpoznatije jezero na Tari koje se nalazi na reci Drini. Najpoznatiji vidikovci na Tari su Banjska stena, Zelenika, Mitrovac, Crnjeskovo i Osluša. Banjska stena je najpoznatiji vidikovac na Tari i definitivno jedan od najzastupljenijih prizora na turističkim flajerima i razglednicama iz Srbije. Najbrojnija populacija mrkih medveda u Evropi živi na Tari. Nacionalni park Tara vrši satelitsko praćenje ovih divljih životinja na svojoj teritoriji i poseduje četiri hranilišta. Registrovano je 58 jedinki koje nose ogrlice. Do sada najkrupnija jedinka mrkog medveda uhvaćena je i obeležena upravo na ovoj planini. Na Tari se mogu pronaći različite vrste gljiva. Smrčak se nalazi u proleće u niskoj travi u proređenim šumama. Reduša se nalazi do kraja maja, na ivicama šuma u travi i šumarcima. Vrganj raste u leto i u jesen po lišćarskim i četinarskim šumama. Vrši li neko popis gljiva na Tari? Žao mi je ali nisam uspio pronaći podatke o popisu gljiva na Tari. Mogu li vam još nešto pomoći? E, sada je već jasno da ja nisam pisao gornji tekst. Ćaskao sam malo sa veštačkom inteligencijom i bio skoro zadovoljan odgovorima koje mi je dala. Naime nisam bio zadovoljan sa poslednjim odgovorom jer popis gljiva na Tari trenutno rade u saradnji Nacionalni park Tara, Novosadski PMF i Gljivarsko društvo Novi Sad, član Mikološko gljivarskog saveza Srbije. A gljive su povremeno popisivane i ranije. Od 8-11.06.2023. na Tari je bila mala ekipa GDNS u prolećnom popisu gljiva. U ekipi su bili Jelena Gajić-Vulić, Vuk Đura i moja malenkost. Pronađen je, za ovaj prolećni termin, veliki broj gljiva. Mnoge smo prvi put pronašli. Vreme nas je poslužilo i veći deo dana je sijalo sunce. Naravno po podne smo svaki dan pokisli i završili gljivarenje manje-više mokri. Ali šta da se radi, kada gljivarite morate ponekad i pokisnuti. Uveče smo determinisali pronađene gljive, mikroskopirali ih, farbali reagensima i listali literaturu. Neke gljive smo brzo rešili, neke malo sporije, a određivanje preostalih je u toku. Do sada smo ukupno na Tari imali preko 1300 uzorkovanja gljiva i određeno je više od 330 vrsta. Samo u ovom prolećnom popisu naša mala ekipa evidentirala je preko 80 vrsta gljiva. Idemo dalje, ima tamo još puno toga da se pronađe i evidentira. Mitrovac Neke od gljiva Determinacija Sve u svemu odlično provedeni dani na Tari, koju ja lično obožavam.
Stevan Baluban, GD Novi Sad Foto: Stevan Baluban Uvek je lepo vratiti se u Homolje a još lepše posetiti stare prijatelje, drugi vikend juna je rezervisan za druženje sa "vilenjacima" iz Petrovca na Mlavi. I ove godine smo se nagurali u Izviđački dom u selu Ždrelo gde je druženje trajalo dan i noć. Na prvi teren smo otišli u subotu a vodič nam je bio Bojan Krepoljinac, poveo nas je u šume iznad sela Breznica koje su bile bogate gljivama. Brezničke šume i sakupljanje gljiva za izložbu Nakon terena smo pristupili neizostavnoj determinaciji gljiva koje su morale biti izložene sutradan u Petrovcu u okviru godišnje manifestacije. Najaktivniji je, naravno, bio Srđan kome je bilo žao čak i pukog gubitka vremena za ručak koje ga je odvojilo od druženja sa gljivama. Determinacija Za drugu rundu dana smo izabrali obilazak skrivenih znamenitosti Homoljskih planina; ruševine srednjovekovne tvrđave Gradac iznad Krepoljina i kompleks Mitropolije u Gornjačkoj klisuri. Predeli iznad Krepoljina Uspon na greben Homoljski vidici Prva stanica tvrđava Gradac Druga stanica Blagoveštenje Treća stanica Mitropolija Nedelja je bila ništa manje uzbudljiva i sadržajna. Petrovčani su održali svoju 8. Letnju izložbu gljiva, zainteresovani su mogli odslušati predavanje Milke Adžić o konzerviranju gljiva a igrom slučaja je u gradskom parku održan viteški performans udruženja "Beli orlovi" tako da je doživljaj bio potpun. Gledali smo borbe vitezova a i sami se oprobali u nadvlačenju konopca. Manifestacija Vitezovi Pobedili smo 3a u nadvlačenju konopca Druženje sa Petrovčanima se ovim završilo a mi smo se zaputili ka Novom Sadu, kućama i svakodnevnom, dosadnom životu. Ipak, vidimo se već sledeće nedelje u Dunavskom parku na našoj Maloj letnjoj izložbi gljiva.
Momčilo Daljev, GD Novi Sad Foto: Selma Simić, Bojan Milošević i Momčilo Daljev Ove godine stigosmo u Svrljig dan ranije sa ciljem da uhvatimo jedan dodatni dan terena, izvan kreativnog haosa koji prati sve gljivarske manifestacije. S tim na umu smo se već u petak ujutro zaputili na obronke Svrljiških planina a vodio nas je Miloš koji nas je sproveo po "svojim terenima". Tereni su se pokazali kao veoma lepi a bogme i plodonosni. Nabrali smo preko šesdeset različitih vrsta gljiva koje su trebale biti izložene na sutrašnjoj izložbi. Ni pljusak nas, naravno, nije zaobišao. Pravi letnji, zalio nas je i otutnjao dalje u svom pohodu a nama ostavio sunce i zaparu. Galerija gljivara Galerija gljiva Pokisli gljivari Popodne smo iskoristili da skoknemo do Niševačke klisure i popnemo se na Svrljiški grad. Od tvrđave nije ostalo mnogo ali ipak ima sačuvano nešto od drevnih bedema a pogled na klisuru, reke Belicu i Svrljiški Timok je takav da oduzima dah. Klisura Neki od ostataka tvrđave Ekipa viđena Stevinim očima Steva viđen očima ekipe Uveče smo se okupili u prostorijama udruženja Svarog iz Svrljiga, družili se, probali belmuž i radili determinaciju gljiva koje će sutradan biti izložene u okviru manifestacije. Determinacija Naš instinkt koji nas je u Svrljig doveo dan ranije se ispostavio kao ispravan. Tokom večeri je počela padati kiša koja nije stala skoro pa ceo sutrašnji dan. Padala je u tolikoj meri da je i sama manifestacija dovedena u pitanje ali su organizatori ipak uspeli da obezbede uslove da se eksponati zaštite od kiše i dani gljiva su mogli da počnu. Na repertoaru je bilo takmičenje iz spravljanja jela od gljiva, izložba samoniklih gljiva i proizvoda od gljiva, zatim ispiti za polaganje zvanja u okviru MGSS i večernje druženje sa starim poznanicima. Štand sa eksponatima Uspeli smo da uhvatimo predah između dve provale oblaka pa smo otišli do sela Beloinje, do vrela i u senci stare vodenice tražili šumske crve, ribarce i rečne rakove. Stara vodenica U lovu Sutradan je osvanuo potpuno drugačiji dan, magla se zalepila za okolne vrhove i dan pretvorila u sivilo a hladnoća nas je naterala da obučemo dukseve, pa i jakne. Cilj drugog dana je bila Prekonoška pećina koja se nalazi iznad sela Prekonoga. Uspon je lak i do pećine nema puno ali smo dosegli liniju oblaka koji su nas potpuno progutali te smo na ulazu u pećinu, koja se nalazi na okomitoj litici, ostali uskraćeni za veličanstven vidik. Prekonoška pećina je prva pećina koja je uređena za posetioce. Uređivanje je započeto još u XIX veku po nalogu kralja Milana Obrenovića. Nažalost, nikada nije puštena u rad usled raznih turbulentnih zbivanja. Sada se može ući i videti prastare instalacije ali i delovanje lovaca na blago koji su raskopali mnoge delove pećine. Do sredine glavnog kanala je prohodno a onda se ulazi u zonu velikih odrona i opasnog terena koji se pokazao kao previše zahtevan za većinu grupe te smo bili prinuđeni da se vratimo nazad. Neka, ostaje nam da naiđemo ponovo i vidimo to podzemno jezero sa druge strane. Prekonoška pećina Sa tim izletom smo priveli našu ekspediciju kraju. Oprostili smo se od poznanika i zaputili put Novog Sada. Kako smo izašli iz Svrljiga, nekih pola puta ka Malči, tako se i razvedrilo a oblaci ostali zarobljeni po grebenima Svrljiških planina, koje smo mogli videti iza sebe. Kako god, ovo je bio samo privremeni rastanak jer ćemo gljivarsku družinu videti već sledeće sedmice u Homoljskim planinama kada će biti na Petrovčane red da prikažu građanima šta od gljiva raste po okolini. A do tada ... Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi. Momčilo Daljev, GD Novi Sad
Foto: Stevan Baluban, Selma Simić, Momčilo Daljev |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|