Mi smo odlučili da subotnji dan provedemo probijajući se kroz klisuru od ušća do mesta drugog rođenja reke kod Šarenog platna.
Momčilo Daljev, GD Novi Sad
Foto: Ivana Jovanović, Momčilo Daljev, Dunja Škavo
Gljivarsko drustvo Novi Sad |
Reka Gradac je vodom najbogatija pritoka Kolubare i većim delom toka protiče kroz duboko usečenu klisuru. Takođe, Gradac je i ponornica koja ima svoj deo nestalnog toka pod imenom Suvaja (sama reka teče nepoznatim podzemnim koritom) a na svetlo dana ponovo izbija nedaleko od lokaliteta Šareno platno. Mi smo odlučili da subotnji dan provedemo probijajući se kroz klisuru od ušća do mesta drugog rođenja reke kod Šarenog platna. Ostavili smo automobile nekoliko kilometara od ušća u Kolubaru (nismo baš želeli da gubimo vreme pešačeći kroz naselje) i zapucali ka klisuri. Valja napomenuti da je Gradac izuzetno čista i bistra reka te da smeća u njoj gotovo da nema. Mogla se videti tek po koja kesa ili plastična flaša a i to isključivo u donjem delu koji protiče kroz naselje. Veoma pohvalno i osvežavajuće u odnosu na ono kako naš narod tretira reke i druge vodene površine. Elem, prvi lokalitet na koji nailazimo je Degurićka pećina. U pitanju je izvorska pećina čiji se ukupni kanali prušaju na oko 2 kilometra i bogata je pećinskim nakitom. Nažalost, bili smo kratki sa vremenom te smo obišli samo ulaz iliti izlaz a neko dalje istraživanje ostavili za neku drugu posetu. U samoj klisuri postoji nekoliko desetina pećina od kojih su mnoge i neistražene. Eto mogućnosti za avanturu. Degurićka pećina Nastavljamo dalje i nailazimo na prvu dilemu. Trebali smo da izaberemo između staze koja nas vodi preko ivica klisure pa do Jerininog grada ili da izaberemo pravac ka manastiru Ćelije koji podrazumeva nekoliko kilometara gaženja reke. Izabrali smo potonje. Probijali smo se kroz klisuru i povremeno (stalno zapravo) prelazili preko gazova. Isprva smo se preobuvali na svakom gazu ali smo posle trećeg ili četvrtog odustali i samo gazili bosi sve dok nismo izbili do Ćelija. Put nas je vodio kroz zmijugavu klisuru, preko brojnih kupališta, ispod nekoliko mostova pruge Beograd-Bar, trošnih brana a naišli smo i na povorku konjanica iz obližnjeg konjičkog kluba. Konjanice su nam začinile ovu deonicu i priredile prizor kakav očekujemo u avanturističkim filmovima. Sve u svemu, prva deonica je bila najsadržajnija što se tiče pustolovina a i utisaka. Čista priroda i kristalno bistra reka. Isprva smo kukali zbog hladnoće vode ali smo se brzo navikli i samo greli preko gazova kao da smo rođeni na njima. Preko nekih od brojnih gazova Ispod pruge Pored trošne brane Odjednom na nas nailazi konjanička povorka Stižemo do manastira Ćelije i pravimo pauzu. Vreme izgradnje manastira nije poznato ali se veruje da je podignut tokom 13. veka, za vreme vladavine kralja Dragutina. U okviru manastirskih zidina se nalaze grobovi Justina Ćelijskog i Ilije Birčanina. Ćelije Manastirsko magare Nakon manastira kao da smo sišli na drugu reku, istina, Gradac je i dalje čist, brz i bistar ali je zato ta deonica krcata ljudima, kupačima, kamperima, izletnicima i drugim. Dok smo u prethodnoj deonici tek sporadično nailazili na ljude (one koji su ludi poput nas) na ovom delu se vidi koliko je Gradac popularno izletničko mesto. Stižemo do lokaliteta Šareno platno, doma ekološkog društva Gradac i stare vodenice. Sa druge strane reke (opet gaženje) se nalazi srednjovekovna tvrđava Jerinin grad i jedan od lepših vidikovaca Gradačke klisure. Jerinin grad Vrlo brzo nakon Šarenog platna se dolazi do mesta gde Gradac po drugi put izbija na svetlost dana. Voda je čista i može se piti direktno iz reke a Suvaja dopunjava korito svojim delom periodičnog nadzemnog toka. Izvor Na tom mestu završavamo subotnju ekspediciju. Za odlazak do pravog izvora Gradca podno planine Povlen je potrebno malo više vremena i verovatno jedno noćenje u planini ako bismo detaljnije istraživali i druge tačke poput Degurićke i drugih pećina. Odmaramo se i krećemo nazad ka Valjevu i zasluženoj večeri uz hladno točeno pivo. Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi
Momčilo Daljev, GD Novi Sad Foto: Ivana Jovanović, Momčilo Daljev, Dunja Škavo
0 Comments
|
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|