FOTOGRAFISANJE GLJIVA:
Autor teksta: Bojan Šeguljev
U sledećem tekstu sam želeo nabrojati neku najosnovniju opremu koju je potrebno imati za kvalitetno fotografisanje gljiva. Naravno nije potrebno posedovati svaki deo opreme, a mnogo toga se može i improvizovati. Ako imate bilo kakva pitanja ili sugestije slobodno me kontaktirajte.
1. Izbor fotoaparata
Prvi korak u fotografisanju gljiva je kupovina fotoaparata. Kakav fotoaparat ćete kupiti zavisi isključivo od vaših ambicija (i naravno finansijskih prilika).
Današnji telefoni imaju vrlo dobre kamere i one se mogu koristiti za fotografisanje gljiva u cilju kasnije determinacije. Kompaktni digitalni fotoaparati su takođe sasvim dobri za korišćenje u iste svrhe.
Međutim, za nešto ozbiljnije fotografisanje gljiva (kakvo se zahteva za razne publikacije) je neophodno nabaviti fotoaparat koji je u stanju verno preneti boje i načiniti dovoljno oštre fotografije.
Danas postoje dve klase fotoaparata koji više ili manje zadovoljavaju te standarde. To su PROSUMER i dSLR fotoaparati.
PROSUMER fotoaparati su poluprofesionalna kategorija opreme i često imaju mnoge prednosti u odnosu na dSLR opremu. Kompaktni su, laki i uglavnom imaju ugrađene napredne MAKRO modove. Iskreno bih svakom gljivaru preporučio kupovinu PROSUMER fotoaparata pre nego nekog jeftinijeg početničkog dSLR-a. DSLR fotoaparati su odlični za fotografisanje gljiva pod uslovom da imamo dobar objektiv. Jeftini KIT objektivi koji dolaze sa fotoaparatom nisu dovoljno dobri za fotografisanje gljiva. Takvi ZOOM objektivi raspona žićnih daljina od 18-55mm ne mogu napraviti kvalitetne fotografije. Nešto bolji su KIT objektivi sa rasponom od 18-105(135)mm. Takav jedan i ja lično koristim i pokazao se sasvim dobar za fotografisanje gljiva krupnih i srednjih dimenzija.
dSLR u kombinaciji sa jednim MAKRO objektivom i jednim KIT objektivom (18-105mm) je najbolje rešenje.
Cene novih fotoaprata se kreću u rasponu od 500 do 1000 evra. Kupovina polovne opreme nam svakako može uštedeti dosta novca.
2. Objektiv
Kao što sam već napomenuo, KIT obejktivi mogu da posluže za fotografisanje krupnijih gljiva. Ali ako želimo da fotografišemo sitinije gljive (npr. rod Mycena) moramo koristiti MAKRO objektiv. Za fotografisanje još sitinijih gljiva iz razdela Ascomycota su potrebni i MAKRO PRSTENOVI. Cena jednog novog makro objektiva žižne daljine od 90, 100 ili 105mm se kreće od 400 do preko 700 evra.
3. Stativ
Stativ u makrofotografiji je deo opreme koji ima najveći odraz na povećanje kvaliteta fotografija. Dobar i lagan stativ košta oko 100 evra. Obavezno mora imati MAKRO NOGE, a preporučuje se i kugličnu glavu radi lakšeg podešavanje na terenu. Pošto gljive fotografišemo u njihovom prirodnom okruženju, npr. u šumi ili na livadi, stativ treba da bude lagan. Teži stativi čine fotoaparat stabilnijim, ali nošenje teške opreme na teren značajno otežava fotografisanje. Svaki stativ ima od strane proizvođača preciziranu nosivost u kilogramima. Masa fotoaparata ne sme preći tu granicu, a preporučujem da bude znatno ispod te granice. Kuglična glava ne može stabilno nositi previše masivnu opremu i vremenom će popustiti.
Kao što sam već napomenuo, dobar stativ je esencijalni deo opreme i učiniće naš boravak na terenu i fotografisanje prijatnijim, a fotografije boljim.
4. Zilberice
Osnovni gradivni elemenat svake fotografije je svetlost. Fotografisanje u šumi često može biti izazov ukoliko nam nije na raspolaganju dovoljno svetla. Za nekoliko desetina evra se mogu kupiti zilberice u srebrnoj ili zlatnoj boji (srebrna je bolja jer ne menja toplinu svetla). Naravno, možemo je i sami napraviti od alu-folije kojom presvučemo karton. Dva takva kartona veličine A4 sveske će nam biti sasvim dovoljni. Vrlo je bitno znati da se gljive nikada ne fotografišu na direktnoj sunčevoj svetlosti. Takve fotografije su previše kontrastne sa dubokim senkama i prepaljenim svetlim delovima. Kako bismo izbegli takve greške preporuka je korišćenje belog zastora/difuzora. Takav zastor dolazi u paketu sa većinom zilberica. Međutim, možemo i upotrebiti jeftitni mali beli kišobran. Lako se skupi i lagan je za nošenje. Zilberice nam mogu pomoći i da iskoristimo sunčeve zrake sa par metara udaljenosti. Svetlost u šumi često ima zelenu boju od krošanja drveća što menja i boju gljiva. Dufuzor nam u takvim slučajevima može pomoći da dobijemo vernije boje, a to će nam svakako značiti kod kasnije determinacije gljiva.
5. Blic
Blicevi takođe mogu da budu kosrisni. Pogotovo ako fotografišemo vrlo sitne gljive ili u uslovima niskog intenziteta svetla. Blicevi koji su ugrađeni u fotoaparate (POP-UP) su loši i njih nikada ne treba koristiti.
6. Daljinski okidač
Infra red (ili radio) daljinski okidači su vrlo koristan deo opreme. Jeftini su i lako se koriste. Preporučuje se kombinacija infra red okidača i mirror-lock opcije za smenjenje vibracija kod dSLR fotoaparata (koje su posledica pomeranja ogledala prilikom svakog okidanja).
7. Prostirka
Prilikom fotografisanja gljiva smo često prinuđeni da čučimo ili klečimo na zemlji i po nekoliko desetina minuta dok nameštamo savršeni kadar. Parče sunđera ili neke lagane penaste gume veličine A4 formata nam može biti od pomoći. Deo neke stare prostirke/dušeka (kakve planinari koriste da stave ispod vreće za spavanje) je vrlo dobro rešenje. To će naše fotografisanje učiniti manje neprijatnim, a mi ćemo ostati čisti od zemlje i blata.
Autor teksta: Bojan Šeguljev
U sledećem tekstu sam želeo nabrojati neku najosnovniju opremu koju je potrebno imati za kvalitetno fotografisanje gljiva. Naravno nije potrebno posedovati svaki deo opreme, a mnogo toga se može i improvizovati. Ako imate bilo kakva pitanja ili sugestije slobodno me kontaktirajte.
1. Izbor fotoaparata
Prvi korak u fotografisanju gljiva je kupovina fotoaparata. Kakav fotoaparat ćete kupiti zavisi isključivo od vaših ambicija (i naravno finansijskih prilika).
Današnji telefoni imaju vrlo dobre kamere i one se mogu koristiti za fotografisanje gljiva u cilju kasnije determinacije. Kompaktni digitalni fotoaparati su takođe sasvim dobri za korišćenje u iste svrhe.
Međutim, za nešto ozbiljnije fotografisanje gljiva (kakvo se zahteva za razne publikacije) je neophodno nabaviti fotoaparat koji je u stanju verno preneti boje i načiniti dovoljno oštre fotografije.
Danas postoje dve klase fotoaparata koji više ili manje zadovoljavaju te standarde. To su PROSUMER i dSLR fotoaparati.
PROSUMER fotoaparati su poluprofesionalna kategorija opreme i često imaju mnoge prednosti u odnosu na dSLR opremu. Kompaktni su, laki i uglavnom imaju ugrađene napredne MAKRO modove. Iskreno bih svakom gljivaru preporučio kupovinu PROSUMER fotoaparata pre nego nekog jeftinijeg početničkog dSLR-a. DSLR fotoaparati su odlični za fotografisanje gljiva pod uslovom da imamo dobar objektiv. Jeftini KIT objektivi koji dolaze sa fotoaparatom nisu dovoljno dobri za fotografisanje gljiva. Takvi ZOOM objektivi raspona žićnih daljina od 18-55mm ne mogu napraviti kvalitetne fotografije. Nešto bolji su KIT objektivi sa rasponom od 18-105(135)mm. Takav jedan i ja lično koristim i pokazao se sasvim dobar za fotografisanje gljiva krupnih i srednjih dimenzija.
dSLR u kombinaciji sa jednim MAKRO objektivom i jednim KIT objektivom (18-105mm) je najbolje rešenje.
Cene novih fotoaprata se kreću u rasponu od 500 do 1000 evra. Kupovina polovne opreme nam svakako može uštedeti dosta novca.
2. Objektiv
Kao što sam već napomenuo, KIT obejktivi mogu da posluže za fotografisanje krupnijih gljiva. Ali ako želimo da fotografišemo sitinije gljive (npr. rod Mycena) moramo koristiti MAKRO objektiv. Za fotografisanje još sitinijih gljiva iz razdela Ascomycota su potrebni i MAKRO PRSTENOVI. Cena jednog novog makro objektiva žižne daljine od 90, 100 ili 105mm se kreće od 400 do preko 700 evra.
3. Stativ
Stativ u makrofotografiji je deo opreme koji ima najveći odraz na povećanje kvaliteta fotografija. Dobar i lagan stativ košta oko 100 evra. Obavezno mora imati MAKRO NOGE, a preporučuje se i kugličnu glavu radi lakšeg podešavanje na terenu. Pošto gljive fotografišemo u njihovom prirodnom okruženju, npr. u šumi ili na livadi, stativ treba da bude lagan. Teži stativi čine fotoaparat stabilnijim, ali nošenje teške opreme na teren značajno otežava fotografisanje. Svaki stativ ima od strane proizvođača preciziranu nosivost u kilogramima. Masa fotoaparata ne sme preći tu granicu, a preporučujem da bude znatno ispod te granice. Kuglična glava ne može stabilno nositi previše masivnu opremu i vremenom će popustiti.
Kao što sam već napomenuo, dobar stativ je esencijalni deo opreme i učiniće naš boravak na terenu i fotografisanje prijatnijim, a fotografije boljim.
4. Zilberice
Osnovni gradivni elemenat svake fotografije je svetlost. Fotografisanje u šumi često može biti izazov ukoliko nam nije na raspolaganju dovoljno svetla. Za nekoliko desetina evra se mogu kupiti zilberice u srebrnoj ili zlatnoj boji (srebrna je bolja jer ne menja toplinu svetla). Naravno, možemo je i sami napraviti od alu-folije kojom presvučemo karton. Dva takva kartona veličine A4 sveske će nam biti sasvim dovoljni. Vrlo je bitno znati da se gljive nikada ne fotografišu na direktnoj sunčevoj svetlosti. Takve fotografije su previše kontrastne sa dubokim senkama i prepaljenim svetlim delovima. Kako bismo izbegli takve greške preporuka je korišćenje belog zastora/difuzora. Takav zastor dolazi u paketu sa većinom zilberica. Međutim, možemo i upotrebiti jeftitni mali beli kišobran. Lako se skupi i lagan je za nošenje. Zilberice nam mogu pomoći i da iskoristimo sunčeve zrake sa par metara udaljenosti. Svetlost u šumi često ima zelenu boju od krošanja drveća što menja i boju gljiva. Dufuzor nam u takvim slučajevima može pomoći da dobijemo vernije boje, a to će nam svakako značiti kod kasnije determinacije gljiva.
5. Blic
Blicevi takođe mogu da budu kosrisni. Pogotovo ako fotografišemo vrlo sitne gljive ili u uslovima niskog intenziteta svetla. Blicevi koji su ugrađeni u fotoaparate (POP-UP) su loši i njih nikada ne treba koristiti.
6. Daljinski okidač
Infra red (ili radio) daljinski okidači su vrlo koristan deo opreme. Jeftini su i lako se koriste. Preporučuje se kombinacija infra red okidača i mirror-lock opcije za smenjenje vibracija kod dSLR fotoaparata (koje su posledica pomeranja ogledala prilikom svakog okidanja).
7. Prostirka
Prilikom fotografisanja gljiva smo često prinuđeni da čučimo ili klečimo na zemlji i po nekoliko desetina minuta dok nameštamo savršeni kadar. Parče sunđera ili neke lagane penaste gume veličine A4 formata nam može biti od pomoći. Deo neke stare prostirke/dušeka (kakve planinari koriste da stave ispod vreće za spavanje) je vrlo dobro rešenje. To će naše fotografisanje učiniti manje neprijatnim, a mi ćemo ostati čisti od zemlje i blata.