HEMIJSKE REAKCIJE GLJIVA - Dejan Stojanovič
Izvor: http://www.gobice.com/?action=page&title=slovar
Pod delovanjem razlicitih hemikalija neki delovi gljive - kozica sesira, meso u sesiru ili u drsci, donji ili gornji deo drske, lamele, cevcice, spore, bazidije, ascusi, prema slucaju - reaguju tako da promene boju, a ako reakcija u tom smislu izostane, i to moze za pojedinu vrstu biti karakteristicno.
Sve hemikalije nisu jos isprobane na velik2om broju vrsta, a postoji i pretpostavka da se za svaku vrstu može naci specifican reagens, samo ga treba otkriti. Prema tome, tu zaticemo siroko neobradjeno podrucje, veoma lepo zanimanje za strpljivog istrazivaca, koji ce isprobavati i izanalizirati nove reagense, te ih primenjivati na onim vrstama za koje karakteristicna reakcija jos nije nadjena. Ovde smo se ograničili na one koji su najvise u upotrebi i koje citira vecina autora. Najneophodniji i najznacajniji reagensi su nesumnjivo Melzerov reagens i kalijumova baza, KOH.
Melzerov reagens dobije se tako da se izmesa: 0,5g joda, 1,5g kalijumov jodid i 20 ml destilovane vode, kojima ce se tek pred samo upotrebu dodati 20ml hlorhidrata. Ovaj reagens ima nezamenljivu primenu kako u mikro - tako i u makroreakcijama. Na osnovi tih reakcija, pre svega, sve se gljive i rodovi dele na dve velike grupe:
> amiloidne i
>neamiloidne.
Amiloidne su one koje na Melzerov reagens poprime plavu, ljubicastu ili sivolila boju u membranama (opnama spora, bazidija, aseusa ili hifa). Da li su spore amiloidne, moze se ponekad videti i na himenijumu. Ako se na deblji sloj spora kapne nekoliko kapi reagensa, pozitivna reakcija govori o amiloidnosti, negativna o neamoloidnosti. Ako se pod delovanjem Melzerovog reagensa spore oboje u zuto, zutosmedje, smedje, vinskicrveno ili crvenosmedje, tad za njih kazemo da su dekstrinoidne.Tako se pomoću Melzerovog reagensa u mnogim slucajevima mozemo razlikovati i cele rodove - recimo veoma srodni Leucopaxillus i Clitocybe razlikuju se lako po tome sto prvi manifestuju snaznu amiloidnu reakciju, a drugi rod nikakvu, - pa i sekcije unutar nekih rodova - npr. kod Amanita. S Melzerovim reagensom i ornamentacije spora postaju vidljive.
Kalijumova baza, KOH, se mozda najvise koriste kod vecine rodova i vrsta: za makroreakcije u 20%-tnom ili 40%-tnom rastvoru, za mikroreakcije u 2%, 3% ili 5%-tnom. Osim za promenu boje, KOH sluzi i za omeksavanje i bubrenje eksikata, kao i za posvetljivanje tamnijih elemenata ( 5%-tna otopina).
Amonijak, NH3 - i kao para i kao tecnost ( NH4OH ) - daje karakteristicne raeakcije kod mnogih vrsta; koristi se vise kod Ascomyceta nego kod Basidiomyceta.
Metalni sulfat, FeS04 - 1g kristala otopi se u 10ml H20; u upotrebi posebno kod Russula i veceg broja Cortinariusa.
Sulfanilin - 3g vanilina + 8ml sumporne kiseline uliti u 3ml vode ( nikako obrnuto, zbog mogucnosti prskanja). Sluzi prvenstveno za bojenje sadrzaja cistida ( u zeleno do crnoplavo ), pa i mlecnih sudova kod Lactariusa i Russula.
Fenolalinilin ( formula po Henryju ): jednu kapljicu anilinskog ulja, jednu kapljicu ciste koncentrovane sumporne kiseline razmutiti sa 10g 2%-tnog fenola. U upotrebi najvise kod koprenki: kad je reakcija pozitivna, na kraju se meso, odnosno kozica oboji u purpurnocrveno, da bi posle izbledelo do efekta sepije.
TI-4 ( po Henryju ) 2 grama talijevog oksida + 80 kapljica koncetrovane hlorovodonicne kiselene + 80 kapljica nitratne kiseline. Razne vrste oboji razlicito (u zuto, crveno, zeleno).
Karminoctena kiselina, KES – zasiceni rastvor karmina s 50%-tnom sircetnom kiselinom. Lamele umocene u nju pokazuju eventualnu karminofilnu (siderofilnu) reakciju u bazidijama, tj. belancevinaste granule bazidije oboje se u dodiru sa metalima tamnije.
Briljantkrezilovo plavetnilo: 0.2-0.5g krezol plavetnila Ciba, 0.5ml invadina IFC, 17ml najcistijeg glicerina, 27 ml 96%-tnog etilalkohola, 55,5ml destilovane vode. Filitrira se nakon 24 sata. Sluzi za proveru da li su zidovi spora metakromaticni, tj. sa dve uporedne raznobojne pruge.
Kongocrvenilo otopljeno u vodi i/ili amonijkau, sluzi za bojenje stanicnih zidova.
Pamucno plavilo (30g) plus mlecna kiselina (30g, filtrirati nakon 24 sata; sluzi prvenstveno za bojenje sadrzaja i ornamenta spora.
Schaefferov reagens; anilin cist ili sa vodom razredjen, u spoju sa salitrenom kiselinom daje vatrenonarandzastu reakciju. Prvenstveno za Agarcius: po kozici se povuce jedna crta anilinom i druga, pod uglom, salitrenom kiselinom; ako je reakcija pozitivna, pokazace se na mestu gde se te dve crte ukrstaju.
Giemesa: fragment tkiva, fiksiran u alkoholu, ili nefiksiran staviti u 8%-tnu sonu kiselinu pri temperaturi od od 55-60ºC i drzati ga 5-15 minuta. Zatim preneti u hladnu vodu i menjati je visekratno nakon 15 minuta. Zatim preneti u čist alkohol i menjati 1-2 puta. Potom staviti u epruvetu sa 3-4 kapi Gimzijevog rastvora i ostaviti najmanje jedan sat. Potom dodati 4-5ml vode i pazljivo mesati. Potom opet ostaviti jedan sat na miru. Od tog napraviti isecke i posmatrati u vodi ili u 2%-tnom alkoholu. Taj postupak sluzi za bojenje i uočavanje staničnih jezgra.
Gvajak timktura: Jedan deo gvajak smole otopiti u 5 delova 60-70%-tnog alkohola. Kod mnogih vrsta izaziva plavu reakciju oksidacije. Izostanak reakcije je karakterističan.
Formol-zamakroreakcije, narocito kod Russula, Cortinariusa, Amanita.
Fenol (2-3%) – za makroreakcije.
Alfa-naphtol: 0,1g 2ml alkohola izaziva ili neizaiva oksidacijsku reakciju. Za ovaj reagens neophodno je i imerziono ulje za mikroskopiranje pri vecim uvecanjima. Dodavanjem jedne kapi izmedju imerzionog objektiva i pokrovnog stakla vide se najfiniji i najsitniji detalji.
Izvor: http://www.gobice.com/?action=page&title=slovar
Pod delovanjem razlicitih hemikalija neki delovi gljive - kozica sesira, meso u sesiru ili u drsci, donji ili gornji deo drske, lamele, cevcice, spore, bazidije, ascusi, prema slucaju - reaguju tako da promene boju, a ako reakcija u tom smislu izostane, i to moze za pojedinu vrstu biti karakteristicno.
Sve hemikalije nisu jos isprobane na velik2om broju vrsta, a postoji i pretpostavka da se za svaku vrstu može naci specifican reagens, samo ga treba otkriti. Prema tome, tu zaticemo siroko neobradjeno podrucje, veoma lepo zanimanje za strpljivog istrazivaca, koji ce isprobavati i izanalizirati nove reagense, te ih primenjivati na onim vrstama za koje karakteristicna reakcija jos nije nadjena. Ovde smo se ograničili na one koji su najvise u upotrebi i koje citira vecina autora. Najneophodniji i najznacajniji reagensi su nesumnjivo Melzerov reagens i kalijumova baza, KOH.
Melzerov reagens dobije se tako da se izmesa: 0,5g joda, 1,5g kalijumov jodid i 20 ml destilovane vode, kojima ce se tek pred samo upotrebu dodati 20ml hlorhidrata. Ovaj reagens ima nezamenljivu primenu kako u mikro - tako i u makroreakcijama. Na osnovi tih reakcija, pre svega, sve se gljive i rodovi dele na dve velike grupe:
> amiloidne i
>neamiloidne.
Amiloidne su one koje na Melzerov reagens poprime plavu, ljubicastu ili sivolila boju u membranama (opnama spora, bazidija, aseusa ili hifa). Da li su spore amiloidne, moze se ponekad videti i na himenijumu. Ako se na deblji sloj spora kapne nekoliko kapi reagensa, pozitivna reakcija govori o amiloidnosti, negativna o neamoloidnosti. Ako se pod delovanjem Melzerovog reagensa spore oboje u zuto, zutosmedje, smedje, vinskicrveno ili crvenosmedje, tad za njih kazemo da su dekstrinoidne.Tako se pomoću Melzerovog reagensa u mnogim slucajevima mozemo razlikovati i cele rodove - recimo veoma srodni Leucopaxillus i Clitocybe razlikuju se lako po tome sto prvi manifestuju snaznu amiloidnu reakciju, a drugi rod nikakvu, - pa i sekcije unutar nekih rodova - npr. kod Amanita. S Melzerovim reagensom i ornamentacije spora postaju vidljive.
Kalijumova baza, KOH, se mozda najvise koriste kod vecine rodova i vrsta: za makroreakcije u 20%-tnom ili 40%-tnom rastvoru, za mikroreakcije u 2%, 3% ili 5%-tnom. Osim za promenu boje, KOH sluzi i za omeksavanje i bubrenje eksikata, kao i za posvetljivanje tamnijih elemenata ( 5%-tna otopina).
Amonijak, NH3 - i kao para i kao tecnost ( NH4OH ) - daje karakteristicne raeakcije kod mnogih vrsta; koristi se vise kod Ascomyceta nego kod Basidiomyceta.
Metalni sulfat, FeS04 - 1g kristala otopi se u 10ml H20; u upotrebi posebno kod Russula i veceg broja Cortinariusa.
Sulfanilin - 3g vanilina + 8ml sumporne kiseline uliti u 3ml vode ( nikako obrnuto, zbog mogucnosti prskanja). Sluzi prvenstveno za bojenje sadrzaja cistida ( u zeleno do crnoplavo ), pa i mlecnih sudova kod Lactariusa i Russula.
Fenolalinilin ( formula po Henryju ): jednu kapljicu anilinskog ulja, jednu kapljicu ciste koncentrovane sumporne kiseline razmutiti sa 10g 2%-tnog fenola. U upotrebi najvise kod koprenki: kad je reakcija pozitivna, na kraju se meso, odnosno kozica oboji u purpurnocrveno, da bi posle izbledelo do efekta sepije.
TI-4 ( po Henryju ) 2 grama talijevog oksida + 80 kapljica koncetrovane hlorovodonicne kiselene + 80 kapljica nitratne kiseline. Razne vrste oboji razlicito (u zuto, crveno, zeleno).
Karminoctena kiselina, KES – zasiceni rastvor karmina s 50%-tnom sircetnom kiselinom. Lamele umocene u nju pokazuju eventualnu karminofilnu (siderofilnu) reakciju u bazidijama, tj. belancevinaste granule bazidije oboje se u dodiru sa metalima tamnije.
Briljantkrezilovo plavetnilo: 0.2-0.5g krezol plavetnila Ciba, 0.5ml invadina IFC, 17ml najcistijeg glicerina, 27 ml 96%-tnog etilalkohola, 55,5ml destilovane vode. Filitrira se nakon 24 sata. Sluzi za proveru da li su zidovi spora metakromaticni, tj. sa dve uporedne raznobojne pruge.
Kongocrvenilo otopljeno u vodi i/ili amonijkau, sluzi za bojenje stanicnih zidova.
Pamucno plavilo (30g) plus mlecna kiselina (30g, filtrirati nakon 24 sata; sluzi prvenstveno za bojenje sadrzaja i ornamenta spora.
Schaefferov reagens; anilin cist ili sa vodom razredjen, u spoju sa salitrenom kiselinom daje vatrenonarandzastu reakciju. Prvenstveno za Agarcius: po kozici se povuce jedna crta anilinom i druga, pod uglom, salitrenom kiselinom; ako je reakcija pozitivna, pokazace se na mestu gde se te dve crte ukrstaju.
Giemesa: fragment tkiva, fiksiran u alkoholu, ili nefiksiran staviti u 8%-tnu sonu kiselinu pri temperaturi od od 55-60ºC i drzati ga 5-15 minuta. Zatim preneti u hladnu vodu i menjati je visekratno nakon 15 minuta. Zatim preneti u čist alkohol i menjati 1-2 puta. Potom staviti u epruvetu sa 3-4 kapi Gimzijevog rastvora i ostaviti najmanje jedan sat. Potom dodati 4-5ml vode i pazljivo mesati. Potom opet ostaviti jedan sat na miru. Od tog napraviti isecke i posmatrati u vodi ili u 2%-tnom alkoholu. Taj postupak sluzi za bojenje i uočavanje staničnih jezgra.
Gvajak timktura: Jedan deo gvajak smole otopiti u 5 delova 60-70%-tnog alkohola. Kod mnogih vrsta izaziva plavu reakciju oksidacije. Izostanak reakcije je karakterističan.
Formol-zamakroreakcije, narocito kod Russula, Cortinariusa, Amanita.
Fenol (2-3%) – za makroreakcije.
Alfa-naphtol: 0,1g 2ml alkohola izaziva ili neizaiva oksidacijsku reakciju. Za ovaj reagens neophodno je i imerziono ulje za mikroskopiranje pri vecim uvecanjima. Dodavanjem jedne kapi izmedju imerzionog objektiva i pokrovnog stakla vide se najfiniji i najsitniji detalji.