O Fruškoj gori
Priredila: Sanja Bogdanić
Fruška gora se nalazi između 45° 0’ i 45° 15’ severne geografske širine i između 16° 37’ i 18° 01’ istočne geografske dužine. Prostire se između Dunava i Save u uporedničkom pravcu. Ovaj planinski venac na jugu Panonske nizije ima dužinu od oko 80 km, i najveću širinu od 15 km.
Fruška gora je niska planina, sa najvišim vrhom od 539 m (Crveni čot), a zbog toga što znatno nadvisuje okolni niski teren, izgleda masivno. Što se geološke građe tiče, veoma je raznolika i sastoji se od stena raznovrsnog sastava, načina postanka i različite starosti.
Hidrografska mreža Fruške gore veoma je gusta i relativno pravilno raspoređena. Površinske vode su predstavljene izvorima, vrelima, gustom rečnom mrežom, barama i veštačkim jezerima. Hidrografija ove planine rezultat je relativno velike količine padavina, geološkog sastava i većeg broja stalnih izvora. Brojnost potoka na glavnom planinskom vencu uticao je na površinsku ograničenost njihovih slivova, što ističe značaj stalnih izvora.
Područje Fruške gore nalazi se na granici prostiranja umerenokontinentalne klime, a zbog promena klimatskih karakteristika duž visinskog gradijenta i uticaja šumskog pokrivača ovde klima ima supkontinentalne karakteristike. Međutim, Fruška gora svojim položajem, oblikom i vegetacijom utiče na stvaranje specifične lokalne klime, koja se donekle razlikuje od klime okolnih područja. Interesantno je pomenuti da, iako je Fruška gora niska planina, porastom visine klima postaje sve vlažnija i hladnija, tako da na grebenima ima odlike planinske klime sa hladnijom zimom i svežijim letom
Fruška gora je u celini šumsko područje, međutim od nekadašnjih 130000 ha površine pod šumom danas je ostalo samo 23000 ha. Čovek je u prošlosti iskrčio veliki deo šuma na Fruškoj gori, tako da se na ovim, potencijalno šumskim površinama, danas uglavnom nalaze livade, utrine, njive, vinogradi i voćnjaci, a preostale šume uglavnom se nalaze na višim i nagnutim položajima sa izraženim erozionim procesima, i većim delom su obuhvaćene granicama nacionalnog parka.
Flora Fruške gore je veoma raznolika i specifična. Na prostoru uže zone Nacionalnog parka raste oko 1000 vrsta biljaka, a njihov ukupan broj, zajedno sa biljkama na prostoru zaštitne zone, prelazi cifru od 1500 vrsta. Fruška gora je poznata po prisustvu velikog broja (oko 700) lekovitih biljaka. Veći deo njih su autohtone, "divlje" vrste, a manji deo su alohtone, gajene biljke.
Životinjski svet Fruške gore veoma bogat je i raznovrstan. Fauna beskičmenjaka (Invertebrata) je relativno slabo proučena. Fauna kičmenjaka (Vertebrata) je takođe raznovrsna i, za razliku od beskičmenjaka, dobro istražena.Na Fruškoj gori postoji 60 vrsta sisara (Mammalia), a ptice (Aves) su na Fruškoj gori prisutne sa oko 200 vrsta. Jedan deo njih su ptice selice koje se na ovoj planini dva puta godišnje samo kratko zadržavaju.Većina sisara su autohtone vrste izuzev jelena lopatara i muflona koji se gaje u lovnom rezervatu. Od ukupnog broja sisara na Fruškoj gori, 38 vrsta su zaštićene kao prirodne retkosti.
Gljive, kao jedno od tri "viša" carstva, pored flore i faune, sačinjavaju tzv. fungiju, grupu razlagača, mineralizatora organske materije, izuzetno značajnu u procesima kruženja materije i energije u prirodi.
Na Fruškoj gori gljive žive na pašnjacima, u ritovima, plavnim livadama i šumama, odnosno svuda gde se zemljišta ne obrađuju. Broj evidentiranih gljiva prelazi 1000 vrsta, a procenjuje se da je ukupan broj vrsta gljiva na Fruškoj Gori oko 7500. Pored visokospecijalizovanih gljiva, poznatijih po nazivu pečurke, koje proizvode plodonosna tela, postoje i prostiji oblici koje poznajemo pod nazivima plesni, buđi, pepelnice, plamenjače, vodene gljive itd.
Manastiri Fruške gore su jedinstvena grupa sakralnih objekata nastala u periodu od XV do XVIII veka. Od 35 izgrađenih manastira do danas je sačuvano 16. Kao kulturne i istorijske vrednosti nalaze se pod zastitom UNESCO-a.
Posetiocima Nacionalnog parka Fruška gora se nude brojne mogućnosti za planinarenje.
Neke od staza nude pešačenje bez mnogo napora, sa blagim usponima, dok druge zahtevaju više napora zbog njihove dužine i uspona. Većina staza je obeležena planinarskim oznakama (beo krug sa crvenim srcem u sredini), što obezbeđuje sigurnost posetiocima parka da se neće izgubiti, kao i mogućnost da dođu do planinarskih domova.
Izvor http://www.npfruskagora.co.rs
Priredila: Sanja Bogdanić
Fruška gora se nalazi između 45° 0’ i 45° 15’ severne geografske širine i između 16° 37’ i 18° 01’ istočne geografske dužine. Prostire se između Dunava i Save u uporedničkom pravcu. Ovaj planinski venac na jugu Panonske nizije ima dužinu od oko 80 km, i najveću širinu od 15 km.
Fruška gora je niska planina, sa najvišim vrhom od 539 m (Crveni čot), a zbog toga što znatno nadvisuje okolni niski teren, izgleda masivno. Što se geološke građe tiče, veoma je raznolika i sastoji se od stena raznovrsnog sastava, načina postanka i različite starosti.
Hidrografska mreža Fruške gore veoma je gusta i relativno pravilno raspoređena. Površinske vode su predstavljene izvorima, vrelima, gustom rečnom mrežom, barama i veštačkim jezerima. Hidrografija ove planine rezultat je relativno velike količine padavina, geološkog sastava i većeg broja stalnih izvora. Brojnost potoka na glavnom planinskom vencu uticao je na površinsku ograničenost njihovih slivova, što ističe značaj stalnih izvora.
Područje Fruške gore nalazi se na granici prostiranja umerenokontinentalne klime, a zbog promena klimatskih karakteristika duž visinskog gradijenta i uticaja šumskog pokrivača ovde klima ima supkontinentalne karakteristike. Međutim, Fruška gora svojim položajem, oblikom i vegetacijom utiče na stvaranje specifične lokalne klime, koja se donekle razlikuje od klime okolnih područja. Interesantno je pomenuti da, iako je Fruška gora niska planina, porastom visine klima postaje sve vlažnija i hladnija, tako da na grebenima ima odlike planinske klime sa hladnijom zimom i svežijim letom
Fruška gora je u celini šumsko područje, međutim od nekadašnjih 130000 ha površine pod šumom danas je ostalo samo 23000 ha. Čovek je u prošlosti iskrčio veliki deo šuma na Fruškoj gori, tako da se na ovim, potencijalno šumskim površinama, danas uglavnom nalaze livade, utrine, njive, vinogradi i voćnjaci, a preostale šume uglavnom se nalaze na višim i nagnutim položajima sa izraženim erozionim procesima, i većim delom su obuhvaćene granicama nacionalnog parka.
Flora Fruške gore je veoma raznolika i specifična. Na prostoru uže zone Nacionalnog parka raste oko 1000 vrsta biljaka, a njihov ukupan broj, zajedno sa biljkama na prostoru zaštitne zone, prelazi cifru od 1500 vrsta. Fruška gora je poznata po prisustvu velikog broja (oko 700) lekovitih biljaka. Veći deo njih su autohtone, "divlje" vrste, a manji deo su alohtone, gajene biljke.
Životinjski svet Fruške gore veoma bogat je i raznovrstan. Fauna beskičmenjaka (Invertebrata) je relativno slabo proučena. Fauna kičmenjaka (Vertebrata) je takođe raznovrsna i, za razliku od beskičmenjaka, dobro istražena.Na Fruškoj gori postoji 60 vrsta sisara (Mammalia), a ptice (Aves) su na Fruškoj gori prisutne sa oko 200 vrsta. Jedan deo njih su ptice selice koje se na ovoj planini dva puta godišnje samo kratko zadržavaju.Većina sisara su autohtone vrste izuzev jelena lopatara i muflona koji se gaje u lovnom rezervatu. Od ukupnog broja sisara na Fruškoj gori, 38 vrsta su zaštićene kao prirodne retkosti.
Gljive, kao jedno od tri "viša" carstva, pored flore i faune, sačinjavaju tzv. fungiju, grupu razlagača, mineralizatora organske materije, izuzetno značajnu u procesima kruženja materije i energije u prirodi.
Na Fruškoj gori gljive žive na pašnjacima, u ritovima, plavnim livadama i šumama, odnosno svuda gde se zemljišta ne obrađuju. Broj evidentiranih gljiva prelazi 1000 vrsta, a procenjuje se da je ukupan broj vrsta gljiva na Fruškoj Gori oko 7500. Pored visokospecijalizovanih gljiva, poznatijih po nazivu pečurke, koje proizvode plodonosna tela, postoje i prostiji oblici koje poznajemo pod nazivima plesni, buđi, pepelnice, plamenjače, vodene gljive itd.
Manastiri Fruške gore su jedinstvena grupa sakralnih objekata nastala u periodu od XV do XVIII veka. Od 35 izgrađenih manastira do danas je sačuvano 16. Kao kulturne i istorijske vrednosti nalaze se pod zastitom UNESCO-a.
Posetiocima Nacionalnog parka Fruška gora se nude brojne mogućnosti za planinarenje.
Neke od staza nude pešačenje bez mnogo napora, sa blagim usponima, dok druge zahtevaju više napora zbog njihove dužine i uspona. Većina staza je obeležena planinarskim oznakama (beo krug sa crvenim srcem u sredini), što obezbeđuje sigurnost posetiocima parka da se neće izgubiti, kao i mogućnost da dođu do planinarskih domova.
Izvor http://www.npfruskagora.co.rs