Tekst: Momčilo Daljev
Foto: Stevan Baluban i Bojan Šeguljev
Kišno i toplo vreme pogoduje gljivama a u godinama kao što je protekla 2018. dolazi do pravih „eksplozija“ gljiva, što po broju vrsta što po količinama gljiva koje se ovakvih godina mogu pronaći u prirodi.
Gljive predstavljaju veoma popularnu zdravu i nisko kaloričnu hranu ali se pored jestivih neretko u korpi nađe i poneka otrovna pa čak i smrtno otrovna pečurka.
Kišni i topli dani, nažalost, donose sa sobom i rubrike u crnim hronikama koje govore o opasnostima sakupljanja ovih darova prirode.
Kako do trovanja uopšte dolazi? O čemu to treba voditi računa kada se sakupljaju samonikle gljive?
Odgovori na ova pitanja uopšte nisu jednostavni ali se ipak mogu izdvojiti neki osnovni principi:
Kao i mnogi drugi.
Tekst: Momčilo Daljev
Foto: Stevan Baluban i Bojan Šeguljev
Kišno i toplo vreme pogoduje gljivama a u godinama kao što je protekla 2018. dolazi do pravih „eksplozija“ gljiva, što po broju vrsta što po količinama gljiva koje se ovakvih godina mogu pronaći u prirodi.
Gljive predstavljaju veoma popularnu zdravu i nisko kaloričnu hranu ali se pored jestivih neretko u korpi nađe i poneka otrovna pa čak i smrtno otrovna pečurka.
Kišni i topli dani, nažalost, donose sa sobom i rubrike u crnim hronikama koje govore o opasnostima sakupljanja ovih darova prirode.
Kako do trovanja uopšte dolazi? O čemu to treba voditi računa kada se sakupljaju samonikle gljive?
Odgovori na ova pitanja uopšte nisu jednostavni ali se ipak mogu izdvojiti neki osnovni principi:
- Nedovoljno poznavanje sveta gljiva – Za gljive ne postoji neki univerzalni ključ na osnovu kojeg se mogu razlučiti otrovne od jestivih gljiva. Da bi se gljive bezbedno brale za ishranu, gljivar mora poznavati karakteristike svake vrste ponaosob i osnovne karakteristike rodova gljiva.
- Nepažnja – Ponekad najsitnije osobine određene vrste mogu da predstavljaju razliku između ukusnog obroka i vikenda u bolnici ili čak rubrike u crnoj hronici. Identifikacija pronađene gljive se nikada ne sme raditi ovlaš ili na brzinu. Obraćanje pažnje na detalje je upravo ono što razlikuje gljivara od običnih berača koji poznaju svega nekoliko vrsta a i tih nekoliko ovlaš i površno.
- Preterana samouverenost u sopstvenom neznanju – Veoma čest uzrok trovanja. Iako postoje mnoge tvrdnje da se najčešće truju „stručnjaci“ koji ceo život beru samonikle gljive uglavnom se ispostavi da ti takozvani stručnjaci spadaju u grupu berača koji ni približno dovoljno ne poznaju složeni svet gljiva ali zato tvrde kako su veliki poznavaoci iako su tokom svoje beračke karijere brali svega nekoliko najčešćih vrsta. Godine bogate gljivama umeju da isteraju neke ređe vrste na kojima „stručnjaci“ padaju i završavaju hospitalizovani.
- Vremenski uslovi – Kiša ponekad ume da ukloni prepoznatljive karakteristike pojedinih vrsti usled čega može doći do zamene i trovanja. Takođe, blaga zima može da „prevari“ tipično jesenju gljivu koja tada zaluta u proleće i biva zamenjena sa njoj sličnim prolećnim vrstama.
- Tradicionalističke zablude – Teško iskorenjiva osobina našeg naroda je da će radije verovati „sedim“ glavama nego upozorenjima naučnika. Tako dolazimo do čitave lepeze zabluda o gljivama poput onih da: gljive sa panjeva nisu otrovne, samo gljive jarkih boja su otrovne, srebro potamni u dodiru sa otrovnom gljivom i slično.
- Greška druge osobe – Ponekad i pažljiv gljivar može da se otruje tuđom greškom. Zabeleženo je više slučajeva trovanja otrovnom zavodnicom tako što je osoba poverovala nekom drugom i sa torbom punom lisičarki u kotlić ubacila i otrovne zavodnice.
Kao i mnogi drugi.
Nije tačno da svaka gljiva ima svog otrovnog dvojnika ali mnoge ih imaju zato svetu gljiva treba pristupiti pažljivo i studiozno. Savet za svakog početnika bi uvek bio: naučiti prvo otrovne vrste pa se tek onda baciti na branje jestivih.
Greške koje mogu koštati života često umeju da budu banalne. Dobar primer je pohlepno branje blagve (Amanita caesarea) dok je još u fazi jajeta uz izgovor da je tako najukusnija sa opasnim previdom da i zelena pupavka (Amanita phalloides), koja ne oprašta tako lako, isto raste iz ovojnice poput blagvine i u toj fazi te dve gljive mogu biti zamenjene.
Zelenu pupavku berači često zamene sa zelenim zekama i golubačama (rod. Russula). Iskusni gljivar obično u neverici odmahne glavom svaki put kada čuje da se neko otrovao zelenom pupavkom (inače gljivom koju svaki gljivar nauči čim se počeo baviti ovim hobijem) berući zeke i golubače zato što, osim zelene boje, te gljive nemaju ništa zajedničko.
Postoje i dobrovoljna trovanja koja se obično vezuju za upotrebu muhare (Amanita muscaria). Osobe koje koriste muharu pokušavaju da izazovu halucunacije po kojima je ova gljiva poznata i u tome delimično uspevaju ali zanemaruju ključnu stvar: halucinacije su nusproizvod delovanja toksina te gljive a osoba koja ju je koristila, nakon kratkotrajnog užitka, ostaje sa oštećenim bubrezima.
Greške koje mogu koštati života često umeju da budu banalne. Dobar primer je pohlepno branje blagve (Amanita caesarea) dok je još u fazi jajeta uz izgovor da je tako najukusnija sa opasnim previdom da i zelena pupavka (Amanita phalloides), koja ne oprašta tako lako, isto raste iz ovojnice poput blagvine i u toj fazi te dve gljive mogu biti zamenjene.
Zelenu pupavku berači često zamene sa zelenim zekama i golubačama (rod. Russula). Iskusni gljivar obično u neverici odmahne glavom svaki put kada čuje da se neko otrovao zelenom pupavkom (inače gljivom koju svaki gljivar nauči čim se počeo baviti ovim hobijem) berući zeke i golubače zato što, osim zelene boje, te gljive nemaju ništa zajedničko.
Postoje i dobrovoljna trovanja koja se obično vezuju za upotrebu muhare (Amanita muscaria). Osobe koje koriste muharu pokušavaju da izazovu halucunacije po kojima je ova gljiva poznata i u tome delimično uspevaju ali zanemaruju ključnu stvar: halucinacije su nusproizvod delovanja toksina te gljive a osoba koja ju je koristila, nakon kratkotrajnog užitka, ostaje sa oštećenim bubrezima.
Amanita caesarea, Amanita phalloides i Russula virescens(golubača)
Amanita muscaria, Amanita rubescens i Amanita pantherina
Ne truju se samo berači samoniklih gljiva. Ponekad i šetnja lokalnom pijacom može biti opasna po zdravlje. Neretko se na pijacama pronalaze otrovne vrste ili vrste kojima je potreban poseban režim pripreme kako bi izgubile otrovnost.
Zabeležena je prodaja zavodnice koja izaziva jake gastorintestinalne tegobe. Zavodnica nije smrtno otrovna ali se svi otrovani slažu u jednom; u nekom trenutku hospitalizacije su svi redom poželeli da su mrtvi usled bolova i tegoba koje ova gljiva izaziva.
Na jednoj Beogradskoj pijaci je zabeležen slučaj takozvanog „potočnog vrganja“. Naime, pod tim imenom je prodavac na tezgi prodavao otrovnu gljivu Paxillus involutus koja u sebi sadrži kumulativan otrov koji se taloži u organizmu i nakon uzastopnog konzumiranja te gljive može da dovede i do smrtnog ishoda.
Neke, inače jestive, gljive izazivaju alergijske reakcije. Po tome je posebno poznata bukovača Pleurotus ostreatus ali i domaći šampinjon Aagricus bisporus. Uzročnik trovanja kod gajenih vrsta često nije gljivin toksin već hemijski aditivi koji služe da gljiva ostane sveža. Poneke gljive se vode kao jestive ali uz konstataciju da mogu izazivati tegobe kod preosetljivih osoba. Po tome je poznata kuštrava sunčanica Chlorophyllum rachodes koja je prilično česta u šumama Srbije.
Trovanja izazivaju i bezuslovno jestive gljive koje su korišćene u ishrani nakon neadekvatnog čuvanja, kada se konzumiraju prestareli i oboleli primerci, gljive koje su zamrznute pa puštene da se odlede i odstoje kao i gljive koje su pripremljene pa predugo stajale u neadekvatnim uslovima.
Kako sprečiti da do trovanja dođe? Više je načina ali je najbolji početak taj da se slušaju saveti poznavalaca, da se u branje ide sa iskusnim gljivarima ili da se osoba učlani u neko od lokalnih gljivarskih društava. Takođe, na internetu postoje mnoge grupe koje se pretežno bave gljivama i svako može da postavi pitanje članovima tih grupa vezano za gljive koje je nalazio ili da postavi fotografiju pronađene gljive (poštujući uputstva grupe) gde će dobiti najbližu moguću identifikaciju i savete kako da postupa prilikom branja gljiva.
Zabeležena je prodaja zavodnice koja izaziva jake gastorintestinalne tegobe. Zavodnica nije smrtno otrovna ali se svi otrovani slažu u jednom; u nekom trenutku hospitalizacije su svi redom poželeli da su mrtvi usled bolova i tegoba koje ova gljiva izaziva.
Na jednoj Beogradskoj pijaci je zabeležen slučaj takozvanog „potočnog vrganja“. Naime, pod tim imenom je prodavac na tezgi prodavao otrovnu gljivu Paxillus involutus koja u sebi sadrži kumulativan otrov koji se taloži u organizmu i nakon uzastopnog konzumiranja te gljive može da dovede i do smrtnog ishoda.
Neke, inače jestive, gljive izazivaju alergijske reakcije. Po tome je posebno poznata bukovača Pleurotus ostreatus ali i domaći šampinjon Aagricus bisporus. Uzročnik trovanja kod gajenih vrsta često nije gljivin toksin već hemijski aditivi koji služe da gljiva ostane sveža. Poneke gljive se vode kao jestive ali uz konstataciju da mogu izazivati tegobe kod preosetljivih osoba. Po tome je poznata kuštrava sunčanica Chlorophyllum rachodes koja je prilično česta u šumama Srbije.
Trovanja izazivaju i bezuslovno jestive gljive koje su korišćene u ishrani nakon neadekvatnog čuvanja, kada se konzumiraju prestareli i oboleli primerci, gljive koje su zamrznute pa puštene da se odlede i odstoje kao i gljive koje su pripremljene pa predugo stajale u neadekvatnim uslovima.
Kako sprečiti da do trovanja dođe? Više je načina ali je najbolji početak taj da se slušaju saveti poznavalaca, da se u branje ide sa iskusnim gljivarima ili da se osoba učlani u neko od lokalnih gljivarskih društava. Takođe, na internetu postoje mnoge grupe koje se pretežno bave gljivama i svako može da postavi pitanje članovima tih grupa vezano za gljive koje je nalazio ili da postavi fotografiju pronađene gljive (poštujući uputstva grupe) gde će dobiti najbližu moguću identifikaciju i savete kako da postupa prilikom branja gljiva.
Lisičarka, zavodnica i lažna lisičarka
Gajeni šampinjon, bukovača i kuštrava sunčanica
Paxillus involutus
Dr. Maja Karaman - Sindromi trovanja
Većina trovanja gljivama se može podeliti na 9 sindroma na osnovu dužine latentnog perioda, kao i simptoma koje izazivaju a to su: faloidinski, orelaninski, giromitrinski, muskarinski, panterinski, psilocibinski, koprinuski, paksilus sindrom i gastrointestinalni sindrom.
1. Faloidinski sindrom – Osnovne karakteristike ovog sindroma su dug latentni period (6 do 24h do pojave prvih simptoma) i pojava dve faze: gastrointestinalna i hepatorenalna.
Nakon dugog latentnog perioda dolazi prvo do gastrointestinalne faze u vidu mučnine, povraćanja, bolova u stomaku, vodene, a kasnije i krvlju praćene dijareje. Ova faza traje 12 do 24h (a ponekad i do 4 dana).
Nakon ove faze javlja se lažno pobošanje stanja koje traje do 24h. U ovom periodu dolazi do oštećenja jetre. Jetra postaje uvećana i osetljiva na dodir, javlja se žutica i stomačno krvarenje, oligurija i anurija, poremećaj svesti. 4 do 7 dana dakon fatalnog obroka, dolazi do smrti usled hepatične kome. Ukoliko ne dođe do smrtnog ishoda, sledi dug period oporavka.
Gljive uzročnici faloidinskog sindroma su krivci za oko 90% smrtnih slučajeva trovanja gljivama. Vrste koje izazivaju ovaj sindrom su: Amanita phaloides, Amanita virosa, Galerina marginata, Lepiota brunneoincarnata, ...
2. Orelaninski sindrom – Osnovna karakteristika ovog sindroma je dug latentni period (2 do 20 dana od konzumacije do pojave prvih simptoma).
Kao posledica delovanja toksina koji izazivaju ovaj sindrom nastaje ozbiljno oštećenje bubrega koje može dovesti do smrti.
Osnovni simptomi su: Iscrpljenost, smanjen apetit, glavobolja, povećana žeđ i suvoća usta, poliuria, povraćanje, dijareja, drhtanje, bolovi u lumbalnom regionu.
U kasnijem stadijumu javlja se oligurija i anurija kao posledica oštećenja bubrega.
Gljive iz roda Cortinarius su izazivači ovog sindroma.
3. Giromitrinski sindrom - Karakteriše se dugim latentnim periodom (6 do 12 sati), nakon koje sledi gastrointestinalna faza.
Simptomi su veoma varijabilni i variraju od osećaja slabe mučnine do smrtnog ishoda.
Simptomi inicijalne gastrointestinalne faze obuhvataju: iscrpljenost, osećaj nadutosti, bolovi u stomaku, vrtoglavica, glavobolja, povraćanje. U mnogim slučajevima nakon ove faze dođe do potpunog oporavka.
U ozbiljnijim slučajevima dolazi i do hepatorenalne faze: povećana i oseljiva jetra, žutica, hemoglobinuria, kao i razni neurološki simptomi. Nakon dva do tri dana kolaps cirkulacije i respiracije može dovesti do stanja kome i smrtnog ishoda.
Gljive izazivači ovog sindroma su gljive iz roda Gyromitra.
4. Muskarinski sindrom - Uprkos njegovom nazivu, muskarinski sindrom nema veze sa trovanjem uzrokovanom konzumiranjem gljive Amanita muscaria, već ga izazivaju gljive rodova Inocybe i Clitocybe.
Ovaj sindrom ima kratak latentni period i prvi simptomi se pojavlju već 15 do 30 minuta nakon konzumiranja gljiva.
Osnovni simptomi su: otežano disanje, pojačano lučenje pljuvačke, pojačano znojenje,
povraćanje, dijareja, grčevi, suženje zenica, teihopsia (vizuelne senzacije u vidu fluoroscentnih cik-cak linija), poremećaj vida, snižen krvni pritisak, usporen puls.
Srmtni ishod je redak i zabeležen je u samo 5% slučajeva trovanja.
5. Panterinski sindrom - Osnovna karakteristika ovog sindroma je njegov snažan psihoaktivni efekat. Latentni period traje od 30 min do 3 sata. Nakon 10 do 15 sati, simptomi nestaju i sledi period dubokog sna.
Osnovni simptomi su: slični simptomima koji nastaju kao posledica intoksikacije alkoholom: konfuzija, problemi u govoru, ataksija, poremećaj vida, iscrpljenost.
U zavisosti od okruženja u kojem se čovek nalazi mogući su različiti efekti: anksioznost i depresija, indiferentnost, euforija, plakanje, nekontrolisani smeh, razigranost, pevanje...
Poremećaj u percepciji vremena i prostora, halucinacije i osećaj nadljudske snage su takođe tipični simptomi ovog sindroma.
Drhtanje i grčevi u mišićima se takođe često javljaju.
Panterinski sindrom nije smrtonosan, ali s obzirom da dolazi do ozbiljnog poremećaja svesti, smrtni ishod nije isključen.
Uzročnici su: Amanita muscaria, Amanita pantherine, Amanita gemmata, Amanita regalis, …
6. Psilocibinski sindrom - Za razliku od ostalih sindroma, ovaj sindrom nastaje namernom konzumacijom toksičnih gljiva zbog njihovog specifičnog efekta i koriste se kao rekreacione droge.
Simptomi se mogu podeliti u dve grupe:
- Fizički – nastaju nakon kratkog latentnog perioda (15 min – 2h) i obuhvataju glavabolju, vrtoglavicu, poremećaj ravnoteže, usporen puls i snižen krvni pritisak.
- Psihoaktivni - ovaj efekat je domninantan i doživljava se kao veoma pozitivno ili veoma negativno iskustvo. Neki od simptoma su: osećaj sreće, anksioznost, depresija, osećaj slobode, agresija (prema drugima ili prema sebi), bes, halucinacije, poremećaj percepcije vremena i prostora, depersonalizacija, delirijum...
Izazivaju ga gljive iz roda Psilocybe.
7. Koprinus sindrom - Osnovna karakteristika ovog sindroma je da do toksičnog efekta dolazi jedino ukoliko se nakon obroka od gljiva konzumira i alkohol.
I najmanja količina alkohola je dovoljna da izazove ovaj sindrom, a osetljivost na alkohol može da traje čak do 72 sata.
Simptomi se pojavljuju već nekoliko minuta nakon konzumiranja alkohola i javlja se: osećaj vrućine, intenzivno crvenilo lica, vrata i grudi, metalni ukus u ustima, ubrzan puls, drhtanje udova, glavobolja i vrtoglavica, smanjenje krvnog pritiska. Mučnina i povraćanje se retko dešavaju. Smrtni slučajevi nisu zabeleženi.
Najpoznatiji izazivač ovog sindroma je gljiva sivi jarčić (Coprinopsis atramentaria).
8. Paksilus sindrom - Predstavlja imunohemolitičku anemiju i pre se može smatrati alergijskom reakcijom nego tipičnim trovanjem.
Prvi simptomi se pojavljuju nakon relativno kratkog latentnog perioda koji traje 1-2 sata i podrazumeva sledeće tegobe: grčevi u stomaku, povraćanje i dijareja nakon kojih slede hemolitički simptomi: subikterus, oligurija, anurija, hemoglobinurija i bolovi u bubrezima. Takođe dolazi i do pada u koncetraciji hemoglobina.
Karakteristika tipičnog paksilus sindroma je da je nastaje nakon dugog perioda konzumacije toksične gljive.
Izazivač je gljiva Paxillus involutus.
9. Gastrointestinalni sindrom - Sindrom obuhvata sve vrste trovanja kod kojih su gastrointestinalni poremećaji dominantni i ne dolazi do trajnih oštećenja organa.
Nakon relativno kratkog latentnog perioda (15 min do 2 sata) javljaju se mučnina, povraćanje, dijareja, abdominalni bolovi i grčevi. U ozbiljnijim slučajevima dolazi do grčeva u mišićima i poremećaji u cirkulaciji. Takođe javlja se i pojačano znojenje, salivacija i drhtavica.
Ovaj sindrom ne izaziva nikakva trajna oštećenja, međutim kod male dece, kao i kod starijih i bolesnih osoba može doći do ozbiljnijih posledica.
Veliki broj gljiva izaziva ovaj sindrom (rodovi Russula, Lactarius, Boletus, Ramaria i dr.)