Od 04-06.10.2019. smo bili gosti novoosnovanog gljivarskog društva „Gljivarka“ iz Bora. Još jedna gljivarska tačka je udarena na mapu Srbije, zapravo, malo preciznije, dve tačke. Jedna u selu Luka kod Bora u kojem je održana manifestacija „Dani gljiva i bilja“ a druga u planinarskom domu podno planine Stol koja se ponosito izdigla, poduprta belim karstom. Planinarski dom nam je bio baza operacija u našem vršljanju po okolini a avantura je počela ranije nego što smo očekivali. Ispostavilo se da do doma baš i nema adekvatnog puta te smo, pod okriljem mraka, dopremljeni podno Stola u traktorskoj prikolici. Zgurali smo se zajedno, Novosađani, Rašani, Kraljevčani i Mitrovčani. Duva oko ušiju, truckamo se po neravnom putu, tu i tamo izbegavamo granje koje grabi po licu dok nam sova seče farove svojim snažnim krilima. Nismo klonuli duhom, zapevali smo prigodnu Po šumama i gorama kao i himnu firme Krstić Nesrećnik sam od malena, od sve muke pesme pevam, odjekivalo je zvezdanim nebom. Izgleda smešno, i jeste ali je ujedno i doživljaj U domu nas dočekaše Požarevljani i Nišlije pa je žurka mogla da počne. A žurkalo se, bogme, do pola četiri. To nas nije sprečilo da već u osam ujutro zaždimo na teren u potrazi za gljivama. Ko će duže izdržati? Neizvesno Suša opet, prokleta bila. Kiša koja se ispadala po Novom Sadu nije ni dodirnula borski kraj. Našlo se gljiva, nedovoljno kada se uporedi sa prelepom prirodom kroz koju smo prošli ali ipak sasvim dovoljno da popuni izložbu u Luki. I ovaj put se pojavila nedokučiva Zennia mayattea. Ta opaka gljiva se uvek javlja u drugačijem obliku i napada bez upozorenja. Ove godine je kao žrtva pao Bojan Zupan, determinator na obuci koji nije mogao da sakrije iznenađenje najnovijim morfološkim prikazom te, većini gljivara, nepoznate gljive. Hmm... Šta li je to? Bojan pokušava da pronikne Devojke su sve veštije u postavljanju izložbe Manifestacija se završila ali ne i akcija, nas sedmoro najupornijih smo se odlučili da osvojimo vrh Stola. Utrkivali smo se sa mrakom i pobedili ga ali sam tada, prilično bolno, utvrdio da mi više nije dvadeset godina i da bi jucanje, uz i niz planinu, trebao da ostavim mlađim naraštajim. Malo sutra, prvi pogodan vrh i eto mene opet. Kolena prestanu boleti ali zadovoljstvo traje večno. Brzinski uspon na vrh i još brži spust Nije, nažalost, potrajalo večno i druženje. Prikrala se nedelja i valjalo se rastati sa domaćinima i prijateljima. Još jedna vožnja traktorom do podnožja i oproštaj u Luki. Samo, ne damo se mi tako lako. Malo skretanje i eto nas u NP Đerdap, prva stanica Rajkova pećina povrh Majdanpeka. Nekadašnja hajdučka jazbina je sada leglo slepih miševa i poprište standardnih priča o zakopanom hajdučkom blagu. Popločana, pripitomljena i približena turistima. Magičan svet pećinskih ukrasa, dvorana, ponornica, tragova praistorijskih ljudi, večne tame i alem kamen svih mitova o vrednim patuljcima i krvožednim trolovima. Prizor za ne propustiti, otvarač za oči, da parafraziram Tolkina. Nije baš Morija ali opet... prizor. Rajkova pećina Druga stanica, Golubac. Prelepa tvrđava na obali Dunava i još jedna stavka manje u mom hodočašću istorijom Srbije. Veoma značajna stavka koju sam godinama strpljivo čekao da prekrižim. Mada, sada kada sam ga posetio ne mogu dočekati da se vratim. Malo vremena a puno kula, zaboravili smo na umor te smo jurcali od kule do kule, niz, uz pa okolo njih a pogledi samo obrću ka najvišim bedemima koji su, o sudbino, bili nedostupni zbog kiše. Da potpišem da ogovaram sam za sebe? Ne, ne smeju da me puste. Opasno i zabranjeno. Dođi kad sine sunce. Vala hoću i penjem se gore pa sekire padale sledeći put. Grad golubova Stevan Baluban u svom prirodnom okruženju, fotka nešto Do neke sledeće priče, pozdrav svima i kišnu nam jesen želim. Momčilo Daljev, GD Novi Sad 21.09.2019. je u Kragujevcu održana XIX po redu izložba gljiva u svečanom salonu PMF u Kragujevcu. "Šumadinci" su i ovaj put prevazišli očekivanja i pred zainteresovane građane izložili preko 200 determinisanih vrsta gljiva koje su brižno i metodično sakupljane po raznim terenima, Kopaonika, Goča i Golije. Kragujevčani su, pored same izložbe, gostima priredili i statistički prikaz pojavljivanja određenih vrsta sakupljanih za potrebe manifestacije tokom ovih 19 godina. Mogli smo videti dijagramske prikaze pojavljivanja određenih gljiva, od najčešćih do najređih i onih koje su se samo jedanput pojavile. Ovakva statistika je korisna jer, u kombinaciji sa meteorološkim izveštajima, možemo, makar ugrubo, naslutiti složena pravila carstva gljiva. Naravno, nisu gljive jedino što nas spaja, pa čak ni ljubav prema prirodi. U Kragujevcu smo posetili veoma drage, dugogodišnje, prijatelje. Osvežili uspomene i izgradili nove. Pozdrav svima i hvala vam na svemu. Kako do sada tako i nadalje Kragujevac ostaje jedna od ciljanih destinacija u, sve gušćem i gušćem, gljivarskom kalendaru. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|