Momčilo Daljev, GD Novi Sad
FOTO: Nikola Lekin, Miroslav Mihnjak, Momčilo Daljev
Gljivarsko drustvo Novi Sad |
Kako na nebu, tako i na zemlji, kako na zemlji tako i ispod zemlje. Putešestvije po Kučajima i Homoljima nije bilo isključivo vezano za tvrđave i manastire, štaviše, koliko smo bazali po površini zemlje isto toliko smo cunjali i ispod njene površine. Za početak, ono zbog čega smo se inicijalno i zaputili ka vrelu Grze je istoimena pećina na njenom izvorištu. Ali, mala digresija, putovanje ispod zemlje bi ipak započeli sa jednim, nama barem, čudnim običajem sahranjivanja na koji nismo ranije nailazili. Naime, primetili smo više grobalja koja nisu ličila na groblja kakva mi znamo. Više su nas podsetila na prava mala naselja. Kada smo zašli shvatismo da nismo ušli u pusto selo već da su kućice sve izgrađene iznad grobnih mesta. Sa sve kućnim brojevima. Selo mrtvih Elem, da se vratimo na glavnu priču, pećina Grza je vlažna pećina a pruža se u dužinu od nekoliko stotina metara. Njena prohodnost zavisi od vodostaja. Prilikom naše ekskurzije smo naišli na stajaću kao i na tekuću vodu. Providnu kao staklo. Grza Kasnije smo, kako nas je put svakako tuda vodio, svratili i do Resavske pećine. Iako adrenalinski događaj nije takav kao u "divljoj", neuređenoj pećini ipak je ova, najstarija pećina uređena za posetioce u Srbiji, predstavljala prizor koji oduzima dah sa svojim kanalima i prostranim dvoranama. A sve to možete doživeti po ceni jedne ulaznice. Resavska pećina E sad, kako đavo u nama nikada ne spava a tog vikenda je nečastivi radio prekovremeno nismo mogli da odolimo a da ne gvirnemo u zjapeće ždrelo Jame Jelovac u istoimenom selu. U početku nije delovalo impozantno, samo neka kapija, ulaz u napušteni tunel kako smo mislili. Ali, već posle kilometar ipo tunela smo shvatili da nešto tu nije u redu. Svetlo u daljini (za koje smo mislili da je izlaz na drugi kraj planine) se ne povećava iako hodamo ubrzanim tempom dobrih 20 minuta. I onda bum. Shvatismo da smo zabasali u rudarsko okno. Adrenalin nas je šibnuo trenutačno. Po prvi put sam, posle dve decenije, osetio ono blago uzbuđenje, pomešano sa strahom koje sam imao kao dvanaestogodišnjak u tunelima Petrovaradinske tvrđave. Malo smo istraživali i vratili se nazad. I dalje ne znajući da li smo načinili grešku i upali u aktivni rudnik. Čovek bi pomislio da nam je ovde bilo dosta avanture ali ne. Obilazak Devojačkog mosta nas je odveo do novog otkrovenja. Manji od dva ogromna podzemna kompleksa usred Gornjačke klisure. Tada nismo znali u šta smo zabasali ali pred nama se otkrio tajni Nemački pogon koji je kasnije koristila JNA kao podzemnu fabriku naoružanja ili municije a sve to u cilju da odoli nadolazećoj Sovjetskoj pretnji. Protrčali smo kroz zamršeni kompleks hodnika i odlučili da ne vredi dalje, dan se primicao kraju a svi već umorni od napornog dana. Potrebno je izdvojiti ceo jedan dan samo za to a kako smo docnije shvatili da je ovo manji kompleks od dva postojeća, čvrsto smo rešili da se prvom prilikom vratimo i pozabavimo "Nemačko-Titovim bunkerima". Devojački most krije tajnu Spolja ništa grandiozno Iznutra ogromni lavirint u utrobi planine Nastanjen nekim novim žiteljima A do tada: "Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi"
Momčilo Daljev, GD Novi Sad FOTO: Nikola Lekin, Miroslav Mihnjak, Momčilo Daljev
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|