Tradicija GD Novi Sad je da se, nakon što izgorimo pripremajući jesenju izložbu gljiva, opustimo u laganoj šetnji od Bukovca do Stražilova i punim krugom nazad. Ove godine je bio dobar odziv uprkos kiši koja je ceo dan padala za vrat, prestajala i počinjala ponovo. Naravno da nam to nije smetalo. Adekvatno smo se obukli, manje više, i bez značajnijih kikseva završili šetnju. Bilo je upadanja u potok i mokrih majica ali nedovoljno da se pokvari raspoloženje. Dolazak i polazak na teren Gljive nam nisu dozvolile ni pošteno iz automobila da izađemo. Odmah na parkingu nas je dočekalo izobilje gljiva. Standardna, za ovo doba godine, Lepista personata ali i Lepista rickenii zatim Entoloma sericeum i njeno kraljevsko visočanstvo Pleurotus eryngii. Ispada da ta gljiva i nije toliko retka koliko je nismo tražili po njenom staništu. Čim smo počeli da malo obraćamo pažnju evo nje na svakom koraku. Pleurotus eryngii Naravno, kao i predhodnih sedmica, pronašli smo izobilje gljiva. Dominirale su sunčanice i martinčice ali se ni šampinjoni ni slinavke nisu obrukale. Naravno, nas uvek zanimaju retke gljive kao i one koje prvi put nalazimo. A bilo je i njih, pomenuo bih gljivu Lepista irina i Pleurotus drynus koje se kod nas na Fruškoj gori ne nalaze baš previše često. Jedan od standardnih nalaza ove šetnje je Leucopaxillus gentianeus koga svaki put u ovom terminu pronađemo ispod jednog parkovskog bora na Stražilovu. Neki od nalaza Spustili smo se dolinom stražilovskog potoka i uspenjali na Brankov grob gde smo napravili veliku pauzu, okrepili se i na vatrici ispekli kestenej koje smo u slast pojeli. To jesenje pečenje kestenja na vatri se polako pretvara u novu tradiciju GD Novi Sad i počinje zauzimati važno mesto u našim srcima, i stomacima. Pečenje, sušenje, odmor, druženje Poslednje počivalište našeg velikog pesnika Nakon odmora smo se ponovo spustili do Stražilova i, praćeni kišom, uspenjali do planinarskog doma Čerat i grebenom iznad Bukovca ka automobilima. Naravno da nije moglo proći bez drame, jedan deo ekipe je pogrešno skrenuo i preživeo odiseju kroz prečice, blato i strmine pokušavajući da se spoji sa ostatkom grupe. Na kraju smo se svi bezbedno spojili na početnoj tački i sa sobom kućama poneli pune korpe gljiva, puna pluća zdravog vazduha i puna srca utisaka. Oprema za majstore Vidimo se u sledećoj avanturi
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|