Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi.
Foto: Stevan Baluban, Selma Simić, Momčilo Daljev
Gljivarsko drustvo Novi Sad |
Ove godine stigosmo u Svrljig dan ranije sa ciljem da uhvatimo jedan dodatni dan terena, izvan kreativnog haosa koji prati sve gljivarske manifestacije. S tim na umu smo se već u petak ujutro zaputili na obronke Svrljiških planina a vodio nas je Miloš koji nas je sproveo po "svojim terenima". Tereni su se pokazali kao veoma lepi a bogme i plodonosni. Nabrali smo preko šesdeset različitih vrsta gljiva koje su trebale biti izložene na sutrašnjoj izložbi. Ni pljusak nas, naravno, nije zaobišao. Pravi letnji, zalio nas je i otutnjao dalje u svom pohodu a nama ostavio sunce i zaparu. Galerija gljivara Galerija gljiva Pokisli gljivari Popodne smo iskoristili da skoknemo do Niševačke klisure i popnemo se na Svrljiški grad. Od tvrđave nije ostalo mnogo ali ipak ima sačuvano nešto od drevnih bedema a pogled na klisuru, reke Belicu i Svrljiški Timok je takav da oduzima dah. Klisura Neki od ostataka tvrđave Ekipa viđena Stevinim očima Steva viđen očima ekipe Uveče smo se okupili u prostorijama udruženja Svarog iz Svrljiga, družili se, probali belmuž i radili determinaciju gljiva koje će sutradan biti izložene u okviru manifestacije. Determinacija Naš instinkt koji nas je u Svrljig doveo dan ranije se ispostavio kao ispravan. Tokom večeri je počela padati kiša koja nije stala skoro pa ceo sutrašnji dan. Padala je u tolikoj meri da je i sama manifestacija dovedena u pitanje ali su organizatori ipak uspeli da obezbede uslove da se eksponati zaštite od kiše i dani gljiva su mogli da počnu. Na repertoaru je bilo takmičenje iz spravljanja jela od gljiva, izložba samoniklih gljiva i proizvoda od gljiva, zatim ispiti za polaganje zvanja u okviru MGSS i večernje druženje sa starim poznanicima. Štand sa eksponatima Uspeli smo da uhvatimo predah između dve provale oblaka pa smo otišli do sela Beloinje, do vrela i u senci stare vodenice tražili šumske crve, ribarce i rečne rakove. Stara vodenica U lovu Sutradan je osvanuo potpuno drugačiji dan, magla se zalepila za okolne vrhove i dan pretvorila u sivilo a hladnoća nas je naterala da obučemo dukseve, pa i jakne. Cilj drugog dana je bila Prekonoška pećina koja se nalazi iznad sela Prekonoga. Uspon je lak i do pećine nema puno ali smo dosegli liniju oblaka koji su nas potpuno progutali te smo na ulazu u pećinu, koja se nalazi na okomitoj litici, ostali uskraćeni za veličanstven vidik. Prekonoška pećina je prva pećina koja je uređena za posetioce. Uređivanje je započeto još u XIX veku po nalogu kralja Milana Obrenovića. Nažalost, nikada nije puštena u rad usled raznih turbulentnih zbivanja. Sada se može ući i videti prastare instalacije ali i delovanje lovaca na blago koji su raskopali mnoge delove pećine. Do sredine glavnog kanala je prohodno a onda se ulazi u zonu velikih odrona i opasnog terena koji se pokazao kao previše zahtevan za većinu grupe te smo bili prinuđeni da se vratimo nazad. Neka, ostaje nam da naiđemo ponovo i vidimo to podzemno jezero sa druge strane. Prekonoška pećina Sa tim izletom smo priveli našu ekspediciju kraju. Oprostili smo se od poznanika i zaputili put Novog Sada. Kako smo izašli iz Svrljiga, nekih pola puta ka Malči, tako se i razvedrilo a oblaci ostali zarobljeni po grebenima Svrljiških planina, koje smo mogli videti iza sebe. Kako god, ovo je bio samo privremeni rastanak jer ćemo gljivarsku družinu videti već sledeće sedmice u Homoljskim planinama kada će biti na Petrovčane red da prikažu građanima šta od gljiva raste po okolini. A do tada ... Vidimo se u nekoj sledećoj avanturi. Momčilo Daljev, GD Novi Sad
Foto: Stevan Baluban, Selma Simić, Momčilo Daljev
0 Comments
Leave a Reply. |
ARHIVA ČLANAKA:
February 2024
|